Od malih nogu uče nas da su upornost i strpljenje vrline i da nam one podjednako pomažu pri ostvarenju cilja, ideje ili životnog ideala. Da ne pristajemo na manje od onoga čemu težimo, česta je misao vodilja na putu (samo)ostvarenja. S time će se složiti i vlasnici oaze prvi red do neba, jer dok su je tražili, nakon niza godina života u podstanarstvu, strpljenja je trebalo doista puno. I nisu odustajali od svoje potrage dok nisu pronašli ono što je najviše, čak i u potpunosti, odgovaralo njihovim željama.
Svoj idealni dom našli su na samom vrhu zgrade koja zauzima ugao dviju frekventnih ulica centra grada, sagrađene osamdesetih godina prošlog stoljeća. Već pri samom ulasku postaje jasno o kakvom se impozantnom prostoru radi. Ovaj prostor, koji se sastoji od dvije etaže, a koji se u jednom dijelu „otvara“ u svoju punu visinu od gotovo šest metara, odgovara, po gotovo svim stavkama, definiciji penthousea. Velike staklene površine isprepliću vanjski i unutarnji prostor te se s obje etaže pružaju fascinantne vizure grada, a stan je doslovno okupan svjetlom.
Najfascinantnija vizura je ona zagrebačke katedrale. Orijentiran je na sve četiri strane svijeta i, budući da ima čak tri predivne terase, vlasnica nam kroz smijeh priča kako se ponekad, tijekom dana, seli s terase na terasu sa šalicom kave u ruci, ovisno gdje je u tom trenutku hlad. Vlasnici su ušli u jednu već arhitektonski vrlo pomno i zanimljivo smišljenu, tlocrtnu i konstrukcijsku priču, u koju je, po vlastitom odabiru, trebalo uklopiti pokućstvo.
Unutarnji prostor ovog predivnog stana proteže se na nešto više od 130 m2, no zbog načina na koji je projektiran doima se i većim. Prostor je podijeljen na dnevnu, open space zonu, koja se sastoji od kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka, a „prati“ je najveća terasa u stanu. Budući da prostor nema klasičan ulazni dio, nego se direktno ulazi u prostor dnevne zone, on je ipak ostvaren na vrlo zanimljiv način, „skrivenim“ drvenim vratima iza kojih se nalazi prostor za odlaganje stvari pri ulasku u stan te gostinjski WC. Dnevna zona zauzima donju etažu stana i gotovo je u potpunosti opremljena namještajem (tvrtki Calligaris i Natuzzi) iz salona namještaja InArt, a sva rasvjetna tijela su tvrtke Eglo.
Prostor kuhinje nalazi se ispod polukubusa gornje etaže i opremljen je elegantnim granitnosivim elementima tvrtke Snaidero, a jedini je doživio preinaku – jedina intervencija vlasnika u prostoru bila je proširenje u svojevrsnu nišu u produžetku, i na povišenom nivou, terase, a koja je napravljena po mjeri (radila ju je tvrtka Trasting, kojom je vlasnica posebno zadovoljna i rado je preporučuje) s vrlo funkcionalnim prostorom za odlaganje i lijepom, prostranom radnom plohom. Stol šank, koji dijeli prostor kuhinje od blagovaoničkog, ladicama je iskorišten i kao prostor za pohranu. Prostor za opuštanje oko TV-a decentan je kutak, lagano uvučen ispod stuba i vizualno, s jedne strane, odijeljen otvorenom policom. Cijeli se prostor (uz kupaonice na gornjoj etaži) grije podnim grijanjem.
Gornja etaža, do koje vode efektne stube, koje u prostor unose vizualnu estetiku, ali mu se ne nameću, namijenjena je intimnoj i privatnoj zoni ukućana, a formirana je od glavne spavaonice, gdje je i mini radna zona, uz koju se nadovezuje vlastita kupaonica, garderoba otvorenog tipa, nalik „walk-in“ garderobama te manja terasa s jacuzzijem. Tu su i dvije mladenačke sobe, namijenjene već gotovo odraslim djevojkama, koje dijele kupaonicu i ugodnu, poveliku terasu. Vrlo efektan detalj glavne spavaonice jedan je „slijepi“ prozor koji otvara pogled na grad.
Svaki kutak prostora iskorišten je za pohranu što osim funkcionalnosti prostoru daje čistoću i transparentnost, a ponukana iskustvom brojnih selidbi, vlasnica je točno znala koliko koji element za pohranu treba biti velik i što će u njega pohraniti.
Cijeli prostor vrlo je detaljno oblikovan i ništa nije prepušteno slučaju. Stilski je to dobro osmišljen moderni minimalizam s vrlo laganim primjesama industrijskog stila, gdje se vrlo vješto slažu boje i različite vrste drvenih elemenata, ali u isto vrijeme s „toplinom“ obiteljskog života, gdje se svaki ukućanin može izgubiti u neku svoju intimu, ali i okupiti oko velikog blagovaoničkog stola ili na predivnoj velikoj, nazovimo je tako, glavnoj terasi, s koje je pogled na katedralu uz zalazak sunca fascinantan! Ovaj prostor zove i na druženja i zbog samog duha vlasnika i zbog svoje forme i „party“ detalja.
Stan je dio gradske vreve – iz njega se spušta u srce grada, ali u istodobno je od nje i odcijepljen i pozicijski i auditivno. Doista, dugo iščekivana oaza ispod samog neba.
