Rasvjetna tijela su vrlo važan i efektan element u uređenju svakog interijera, ali vjerojatno i najčešće zanemarivan. Zavjesama, dekorima i svim mogućim detaljima skloni smo dati prednost pred rasvjetom. A pomno odabrane plafonjere, svjetiljke, lusteri i reflektori dat će novu atmosferu domu i pokazati novo lice nekih komada pokućstva ili djelova stana. Zagrepčanka Snježana Richter toga je postala svjesna tek kada je počela izrađivati maštovite lampe. Sve je počelo od izrade drvenog okvira za slike koji se, budući da autorica nije bila zadovoljna rezultatom, pretvorio u lampu.
– Palo mi je napamet kako bi bilo dobro u pozadinu ugraditi žarulju i dodati sjenilo. I ispalo je super – prisjeća se gospođa Snježana koja se cijeli život "udomljavala" predmete poput žica, gume, vodovodnih cijevi, telefonskih kablova, greda, dijelova aparata, bicikla, utičnica, kutija, tipkovnica, mobitela, cjedila koji bi, da ih ona nije sačuvala, vjerojatno završili u smeću. U naletima inspiracije upotrebljavala bi ih za svoje kreacije. I komade namještaja poput komoda ili polica, koje većina nas kupuje u trgovini namještaja, Snježana bi izrađivala sama.
Nakon prve lampe nastale od drvenog okvira sa sjenilom od poravnatih metalnih viklera, kojoj je dala ime Špija, Snježana se upustila u čarobni svijet izrade rasvjetnih tijela, nazvavši dosjetljivo svoj brend Lamperaj, iako nikada prije nije imala posebnu ljubav niti razmišljala o svjetljkama ili lusterima. No, otkrila je najednom velike mogućnosti koje one nude. Lampe su postale dobrodošla novina u njezinu životu, svojevrsni izazov i na koncu, hobi. Uostalom, trebalo je iskoristiti sve te materijale koji su godinama čekale svoj novu ulogu.
– Izradila sam svoju prvu lampu, koja je odmah zainteresirala moju okolinu, i našla se se u tom svijetu u kojem sam otkrila golemi poligon na kojem se može raditi i osmišljavati stalno nešto novo, a osim toga sve ono što sam dotada radila u slobodno vrijeme pomalo mi je dosadilo. Lampe su me vjerojatno privukle i zato što sam tu otkrila jedan novi medij, a to je svjetlo i da se mogu igrati s njim i ugraditi ga u razne materijale – kaže Snježana koja nije školovana dizajnerica. Doduše, završila je grafičku školu, no nikada se nije bavila strukom. Svojim je hobijem neobičnih rasvjetnih unikata zarazila i obitelj. Izradu svjetiljaka registrirala je kao domaću radinost.
– Više ne sjedimo svatko u svome kutu, nego radimo zajedno – govori kroz smijeh. Za supruga kaže da je njezina desna ruka i bez njega ničega ne bi ni bilo jer je majstor zlatnih ruku za rad u drvu, ali i ''glavni i odgovorni'' za instaliranje struje. No, radeći ove tehničke segmente posla, suprug je otkrio i kreativni potencijal te sada Richterovi često zajedno i osmišljavaju izgled novih lampi. Sin priskoči kada treba fotografirati proizvode ili isprintati materijale, a nećakinja Korana Jelovac od početka se brine za vizualni identitet Lamperaja i njegovu promociju na društvenim mrežama. Budući da svjetiljke izrađuje u stanu, kada su u pitanju radovi poput piljenja, lemljenja ili bušenja – kreativni dio Lamperaja seli se na dvorište. Materijale za svoje svjetiljke i dalje ne kupuje jer su oni, kako kaže, posvuda oko nje.
– Treba ih samo posložiti – zaključuje Snježana. U skupljanju sirovina danas su joj veliki "dobavljači" njezini prijatelji i poznanici, koji umjesto u smeće i na krupni otpad predmete koji im više ne trebaju donose u njezinu šupu. Svjetiljke prodaje uglavnom preko umjetničkih galerija, no još uvijek ne može živjeti od njih. No, Snježana ne žali zbog toga.
– Živimo skromno i sretno. I svaka minuta nam je ispunjena. Preporučujem svima da iskoriste svoje ruke i maštu za stvaranje nečega novoga. Ali struju ipak prepustite stručnjaku, jer jedino strujna instalacija mora biti nova i sigurna kada se rade rasvjetna tijela – kaže za kraj Snježna Richter.
>>Lampa od grafita, to nudi dizajner od kojeg se puno očekuje
