Kada su prije 30 godina supružnici Babić počeli graditi vikendicu, Branovečina u zagrebačkoj Dubravi bilo je selo bez asfalta. Danas je to urbanizirano naselje, a dovoljno blizu grada i svih njegovih sadržaja do kojih je moguće doći redovitom autobusnom linijom. Idealno je za one koji ne žele biti daleko od grada, a iznad svega cijene mir i suživot s prirodom.
Nakon što je suprug gospođe Ivanke preminuo, vikendica je godinama bila u “fazi hibernacije”, no ovoga svibnja vraćena je “u život”.
Razlika je tolika da čak ni oni koji ne obraćaju pozornost na uređenje ushićeno komentiraju novi izgled kuće. U samo šest mjeseci gospođa Ivanka je od zapuštene dvokatnice od 140 m2 stvorila pravi mali raj shabby chic i decoupage rukotvorina u kojem dominiraju svijetli tonovi.
No, je li bilo jednostavno doseliti se iz užeg centra grada u prigradsko naselje u kojem tišina ima glavnu riječ?
– Nije me bilo nimalo strah kako ću se naviknuti živjeti ovdje. Ovaj pogled na šumu, koji se pruža iz moga dnevnog boravka i spavaće sobe na katu moj je lijek, poput neke terapije – govori Ivanka pokazujući nam uistinu prekrasan pogled što se pruža iz njezina doma.
Pretvarajući svoju vikendicu u ugodan, funkcionalan i razigran životni prostor, shvatila je koliko joj nedostaje zemlja i rad rukama te koliko je bila zasićena asfaltom i betonom. U svim svojim zamislima bila je, nažalost, ograničena financijama, tako da kuhinjski namještaj, kao ni kupaonicu ni podove nije mijenjala. Ali si je zato dala oduška u bojanju zidova i restauriranju starih komoda, ormara, stolića i ogledala. Gotovo svemu što kupi Ivanka mora dati svoj pečat – za nju je to poigravanje i pravi užitak.
– Glatke, sjajne površine u kojima ne mogu intervenirati i u kojima je sve tako predvidljivo mi nisu privlačne. Usto, te savršene površine nisu za mene jer ni sama nisam savršena. To bi onda bilo u koliziji sa mnom. Isto tako ne volim dugo boraviti u trgovinama novim namještajem. Već nakon 15 minuta poželim pobjeći iz njih – objašnjava vlasnica.
Na prvom katu smjestile su se dvije sobe – kuhinja, blagovaonica i dnevna soba nalaze se u jednom prostoru iz kojega se ulazi u malu spavaću sobu u kojoj Ivanka spava preko zime. Postojeća kuhinja – boja i stil diktirali su odabir tonova i boja u ostatku prostorije. Kamin na drva u dnevnoj sobi grije sve prostorije na prvom katu, za razliku od drugoga kata gdje su izvor grijanja znatno skuplji strujni radijatori.
Široko stubište koje tek čeka Ivankin redizajn vodi na kat u kojem su smještene velika spavaća soba, kupaonica te soba za unuke. Svaki komad namještaja u njezinu domu ima svoju priču – neki još datiraju iz vremena kada je s pokojnim suprugom obilazila štale svojih susjeda i kupovala odbačene, prekrasne ormare i komode, a neki su novijeg datuma, uglavnom sa sajma antikviteta na Britancu ili iz Reto centra, gdje najradije svraća u posljednje vrijeme. Riječ je o dućanu koji drže liječeni ovisnici – građani im doniraju svoje pokućstvo koje oni prodaju i na taj način se uzdržavaju.
– Poseban je to dućan i volim odlaziti u njega ne samo zbog povoljnih cijena i zanimljivih komada namještaja. Tamo vlada posebna atmosfera – tvrdi Ivanka koja je za uređenje, za koje priznaje da je bilo velik posao, potrošila oko 25 tisuća kuna.
Trošak bi bio daleko manji da nije kupila novi madrac za krevet i sivu sofu u dnevnoj sobi. U svojim kreacijama nadasve voli isprobavati i improvizirati – primjerice, kako bi dobila sivkasto-žućkastu nijansu, u boju kojom je obojila stolić u spavaćoj sobi umiješala je malo kuhane crne kave. Uvijek se služi bojama na bazi vode jer nema neugodnog mirisa nakon nanošenja boje koja lako prianja i lijepo se razmazuje, a usto je i ekološka.
– Volim sve napraviti kako treba, ali nisam perfekcionist. Mašta i zaigranost su mi najvažnije – naglašava Ivanka. Gotovo svi uzorci na decoupage namještaju su anđeli jer oni najbolje odražavaju vlasničin svjetonazor i duhovna su poveznica cijeloga prostora. Njezinu nesklonost uniformiranosti cijene njezini prijatelji koji je često pitaju za savjet i kreativnu podršku u adaptaciji i opremanju stana. A Ivanka se, naravno, rado odaziva. Njih, otkriva, ne ''forsira'' shabbyjem i starim, povoljnim komadima namještaja nego se prilagođava njihovu senzibilitetu i željama.
