Iako izvana izgleda sasvim obično i ničim posebno ne privlači pozornost prolaznika, kuća obitelji Gibanjek u bjelovarskom prigradskom naselju Brezovac po jednom detalju ipak je posve jedinstvena.
Naime, svi prozori te katnice ukrašeni su na identičan način. Na klupicama s unutarnje strane poredane su razne posude u kojima je jedna te iste biljka. Riječ je o afričkoj ljubičici koju dobri poznavatelji lončanica znaju i po nazivu Saintpaulia, imenu koje je dobila po njemačkom barunu koji ju je krajem 19. stoljeća prvi pronašao u istočnoj Africi, na području današnje Tanzanije.
Gospođa Štefica Gibanjek, 55-godišnja domaćica, u ovu vrstu ukrasnog sobnog bilja zaljubila se, kako sama ističe, prije više od tri desetljeća.
– Otkako znam za sebe volim i uživam u cvijeću, no ljubav prema ljubičicama traje već više od trideset godina, zapravo otkada sam se udala i stekla vlastiti dom. Još jače je to izraženo u posljednjih 12 godina, otkako imamo ovu kuću – priča naša domaćica, ponosno pokazujući zbirku od 60-ak cvjetnih posuda u kojima je čak 18 različitih vrsta.
Biljke mezimice
Prema stručnoj literaturi izvorna afrička ljubičica je tamno plave boje, no cvjećari ih danas proizvode u puno varijanti što zbirka gospođe Štefice najbolje i potvrđuje.
U domu Gibanjekovih ima i drugog ukrasnog bilja, no ipak su ljubičice mezimice naše čitateljice i njih, kako ističe, njeguje s posebnom ljubavlju.
– Često sam sama doma pa su mi ove ljubičice jedino društvo. Razgovaramo se, nekada im čak i pjevam. Uglavnom svakodnevno im posvetim dio vremena, nekada manje nekada više – ističe dodajući da cvijeću kao i čovjek treba puno pažnje i ljubavi.
S posebnim zadovoljstvom ističe da je ljubavlju prema ljubičicama zarazila i 25-godišnju kćer Kristinu koja je ujedno glavni krivac što se priča o njezinoj velikoj ljubavi našla na ovim stranicama. U više od trideset godina bavljenja ljubičicama Štefica je stekla golemo iskustvo zahvaljujući kojem danas s velikim uspjehom obavlja takozvano pelcanje i presađivanje biljaka.
Nema tajne
– Iako nema neke posebne tajne, ipak se ne može iz svakog lista dobiti nova biljka. Treba paziti da on bude veliki i zdrav te da na stabljici bude što bliže zemlji. Takav list ima velike izglede da, ovisno o temperaturi, u roku od dva do tri tjedna u vodi pusti žilu iz koje će se razviti nova biljka – pojašnjava kćer Kristina, pokazujući time da je od majke već dosta toga naučila. Nakon što se primi u zemlji i počne razvijati, biljku, kaže, treba presaditi u srednje veliku i nikako jako duboku teglu. Najbolje je, tvrdi, da u tegli bude samo jedna biljka.
Ljubičice, naglašava, trebaju puno svjetlosti, no ipak ih se ne smije direktno izložiti suncu. Upravo zbog toga za ljetnih mjeseci preko čitave širine prozora njih dvije obavezno stavljaju papir širok dvadesetak centimetara, koji ove nježne biljke štiti od direktnog utjecaja sunca, a pri tome im i dalje ostaje dovoljno dnevnog svjetla.
Ako ih se pažljivo njeguje i uobičajenim sredstvima pravilno prihranjuje mogu cvjetati gotovo cijelu godinu. Svakako je dobro, naglašavaju naše sugovornice, napraviti i pauzu u prihrani te tako, uvjetno rečeno, omogućiti biljci odmor od mjesec ili dva, nakon kojih će ona dati još bujniji i ljepši cvijet.
Iako osjetljive, ljubičice ipak nisu previše zahtjevne, tvrde naše sugovornice, napominjući da briga oko njih uz ostalo podrazumijeva i redovito zalijevanje. U vrijeme kada vladaju visoke temperature to treba činiti svakodnevno, dok je u hladnijem periodu dovoljno tri do četiri puta tjedno. Biljku, kažu, nikada ne treba zalijevati odozgo po listovima, nego vodu treba sipati dolje u plitku posudu koja je podložak tegli. Višak vode koji biljka ne upije obavezno treba prosuti jer ljubičice, iako vole vlagu, ne trpe da su im noge u vodi.
NE PROPUSTITE: FOTO Upoznajte Dianu cvjećoholičarku i zavirite u njen dom
