U starim tradicijskim vrtovima cinija je bila neizostavan biljni element na gredicama. Pripada porodici Compositae, a njezina izvorna domovina je Mexico, što joj daje i odgovarajuće karakteristike tog podneblja. Odgovara joj potpuno sunčan položaj i zadovoljit će se umjerenim zalijevanjem.
Njezini cvjetovi nalik su ivančici, osobito one sorte jednostavnih ili polupunih cvjetova. Cinije s dvostrukim ili punim cvjetovima više su nalik krizantemama, promjer kadšto doseže i veličinu od petnaestak centimetara, što ih svejedno čini dosta čvrstim tako da se stabljike drže i bez potpornja.
Jedina joj je mana da cvate samo ljeti, dakle samo tri mjeseca. Nakon što postane hladnije i vlažnije, cinija izgleda dosta neprivlačno.
Mogu biti nižeg i dosta visokog rasta, a tada su pogodne kao rezano cvijeće za vazu u kojoj se dosta dugo održe, a da ne izgube svoju izvornu boju i svježinu.
Najljepše su dok se sade u skupinama, a vole biti u društvu mirisne kunice i ukrasne kadulje.
Primjena: za uzgoj u posudi (samo niske vrste), za gredice, pogodna za rez.
Napomena: S obzirom na to da cinije imaju grmolik rast, treba paziti da razmak između sadnica bude najmanje 20 cm. Sije se u kući početkom travnja, a mlade biljčice presađuju se tek sredinom ili krajem svibnja ovisno o vremenskim uvjetima.
