Zemlja na kojoj nije raslo ništa osim korova bila je trn u oku agronomu Luki Dugaliji. Nakon odluke da tu nešto mora zasaditi odabrao je drvo Paulownia Bellissima. Zajedno s njim u avanturu su se upustili i Lana Stipaničev, Matija Garašić i Martin Garašić.
– Malo smo kasno krenuli sa sadnjom, a ni teren nismo pripremili na vrijeme – objašnjava nam L. Dugalija, dodajući kako su naknadno stavljali i foliju za zaštitu. Nakon početnih problema, sve je krenulo dobro.
Strepili od zečeva
– Bojali smo se da će nam mlade sadnice pojesti zečevi, no imali smo sreće pa su nas zaobišli – nastavlja agronom. Dodaje kako nije bilo potrebe niti za nekom zaštitom jer su sadnice ostale zdrave. Prihranili su ih NPK gnojivom, a od lipnja, kad su zasađene, narasle su na prosječnih jedan i pol metar. Kako je riječ o listopadnom drvetu, do proljeća će ovdje stajati samo tanka stabalca, a u ožujku iduće godine slijedi prvo rezanje, nazvano čepovanje, pri kojem se mlado stablo reže u razini zemlje. S obzirom da je drvo porijeklom iz Kine, ovaj postupak omogućava mu prilagodbu na našu klimu i daljnji rast.
Ostaje najbolji
– Nakon rezanja iz panja će izrasti nekoliko novih izboja. Ostavlja se samo jedan, a drugi se uklanjaju – pojašnjava L. Dugalija. Drvo će prvi put cvjetati u trećoj godini, godišnje će rasti tri do četiri metra, a kako ga namjeravaju rezati za drvnu masu, učinit će to u osmoj godini jer je tada najisplativije.
Plantaža Paulownie u okolici Zagreba samo je jedna od nekoliko u Hrvatskoj. Sve sadnice nabavljene su u osječkoj tvrtki Vomi commerce, koja je zastupnik za hrvatsko tržište.
– Sadi se tek u svibnju, kako bi se zaštitile od niskih temperatura u najranijoj fazi razvoja – objašnjava Mladen Ardalić iz Vomi commerca.
Osim kvalitetne drvne mase, stablo paulovnije izvor je obnovljive energije i koristi se za proizvodnju peleta i bioetanola. Prikladno je i kao ukras u parkovima i gradovima. Veliki listova daju obilje hlada, a apsorbiraju 10 puta više CO2 u odnosu na ostale vrste. Cvjetovi su iznimno lijepi, medonosni i bogati antioksidansima,
Sadite li paulovniju za drvnu masu, udaljenost između sadnica i redova treba biti četiri metra. Sadite li je za biomasu, udaljenost je tada jedan i pol metar. Odgovara joj bilo koje tlo, jedino je važno da nije močvarno, odnosno da nema podzemnih voda. Njezin korijen lakše će podnijeti sušu, a ako baš treba, možete je i dodatno zalijevati.
NE PROPUSTITE: Tražio medonosnu biljku, a otkrio drvo budućnosti!
