Topli i suhi uvjeti naših domova oduvijek su bili problem za osjetljive biljke koje vole vlagu. Neke od njih i ja sam godinama pokušavala održati, ali bez uspjeha. Nikakvo prskanje ili tanjurići ispunjeni vodom nisu pomagali i činilo se da bi bile najsretnije kada bi živjele u stakleniku. Vlaga od zalijevanja i tada bi hlapila, ali ne bi se gubila, već bi kružila unutar svoga staklenog oklopa, osiguravajući tako uvijek visoku vlagu u zraku. Bio bi to život “pod staklenim zvonom“, baš poput francuskog clochea koji je osmišljen kako bi rane povrtnice štitio od mraza.
Inspiracija
Umjesto staklenih zvona kućnim su vrtlarima dostupne obične staklene boce i demižoni raznih oblika i veličina. Naravno, oni veći osigurat će više prostora za biljke, ali i dovoljno vlažnoga zraka koji ih mora okruživati. Po mojemu iskustvu, demižon zapremine 54 litre posve je dovoljan za tu ulogu. Ipak, ne treba se zavaravati i očekivati da u njemu može rasti bilo što. Male biljke poput Ficusa pumile, raznih vrsta Tradescantia, Coleusi (ukrasne koprive) i begonije idealne su ukrasne biljke za život u staklenoj boci. Sve redom vole vlažno okruženje i nikada neće narasti tako velike da biste zbog njih jednoga dana morali razbijati staklo.
Postupak
Kao modelari koji u boce smještaju brodove, i ja imam nekoliko trikova za biljke. Moram im osigurati dovoljno supstrata i sloj drenaže u kojem se može zadržati voda pretjeramo li sa zalijevanjem. Za to koristim kuglice glinopora koje na dno boce dolaze kroz tuljac od mekog kartona. Na isti način, malo po malo, na dnu završava i sloj od otprilike 7 cm kvalitetnog supstrata za sadnju cvijeća. Nakon toga na redu su biljke, najprije ih dijelim na male dijelove, kako bi svaki od njih mogao proći kroz grlić boce, zamatam u papir i, poput drenaže i supstrata, uvlačim u bocu.
Održavanje
Posaditi dijelove biljaka unutar boce nije teško. U tu svrhu koristim bambusov štap kojim je dovoljno tek blago pritisnuti korijen biljaka u supstrat. Nakon toga slijedi zalijevanje, također uz pomoć “sam svoj majstor” alata odnosno plastične cijevi na koju je nataknut lijevak. Na taj način voda će doći do biljaka, ali i do stijenki staklene boce ako je treba ponekad očistiti. Ako ikako možete, bolje je nabaviti destiliranu vodu za zalijevanje ili kišnicu, jer tvrda vodovodna voda ostavlja bijele mrlje na staklu pa ono ne izgleda lijepo i čisto.
I to je zapravo sve. Zbog visoke vlage unutar boce, osjetljive biljke sigurno neće dugo trebati vodu pa će sljedeće zalijevanje biti potrebno tek za pet ili šest mjeseci.
