U stampedu proizvoda koji nose predznak “zdravo” teško je ponekad izdvojiti što je zapravo dobro za naš organizam i koliko je opravdana cijena koju proizvođač traži. I sama sam često u situaciji kada nisam sigurna koliko doista vrijedi određeni dodatak prehrani jer kao organska vrtlarica čvrsto vjerujem da zdravom hranom koju uzgajamo sami možemo zadovoljiti većinu potreba za vitaminima, mineralima, enzimima, klorofilom i aminokiselinama.
To je lako riješiti u sezoni uzgoja, no kada dođe zima i svježeg vrtnog povrća i voća više nema, vrijeme je za druga rješenja.
Malo povijesti
Jedan od proizvoda, odnosno dodataka prehrani koji se odnedavno posebno ističe u zimskim mjesecima zasniva se na iznimno visokoj nutritivnoj vrijednosti mlade zelene pšenice.
Za njezinu popularnost zaslužna je dr. Ann Wigmore, Amerikanka litvanskog podrijetla, koja je u svom konceptu žive hrane koja liječi tijelo, um i duh posebno isticala snagu i vrijednost mlade zelene pšenice, odnosno sok koji se priprema od njezinih listova. Bilo je to prije više od 40 godina. Danas je mlada zelena pšenica proizvod i nudi se u tabletama, ekstraktima i smljevena u prah, a ja se pitam zašto je ne bismo uzgojili i sami?
Uzgoj na prozoru
Poput Ann Wigmore i ja svoju pšenicu uzgajam sama, na prozorskoj dasci, na kojoj se ovih dana nalazi 7 četvrtastih posudica (10x10x5cm) sa pšenicom u različitim fazama rasta. Od one koja je tek u fazi klice, do one koja već izgleda poput božićne pšenice i spremna je za pripremu soka.
Za uzgoj koristim 1 cm organskog supstrata za sadnju i šaku ekopšenice koja se može nabaviti u trgovinama zdrave hrane. Zalijevam ih blago i prvih nekoliko dana pokrivam poklopcem kako bih sačuvala vlagu i potaknula brže klijanje. No, kada se klice pojave, posudice stavljam uz prozor (u toplu sobu) i nastavljam zalijevati sve dok nisu spremne za pripremu soka.
Priprema soka
Otprilike nakon 10 dana mladi zeleni listovi izgledaju prekrasno. Puni su vitamina, minerala, klorofila, enzima i aminokiselina, ali i nama neprobavljive celuloze. Zato se oni prije konzumacije moraju filtrirati. Postupak je jednostavan.
U sjeckalicu stavite čašu vode i lišće koje ste odrezali škarama iz jedne posude s prozora. Nakon usitnjavanja zeleni sok treba procijediti kroz tkaninu (ili najlonsku čarapu). Takav se sok može popiti odmah, no nije baš ukusan pa ga ja koristim kao komponentu za pripremu zelenog kašastog soka u kojem služi kao zamjena za zeleno povrće.
