Mnoge vrste bobičastog voća na prvi pogled zbunjuju svojim izgledom, ali i svojim nazivom. Maginja, planika, jagodnjak ili drvo jagoda tu nije iznimka. Ponekad je nećemo niti prepoznati prođemo li zimi pokraj predivne guste zimzelene živice nalik lovoru. Drugi put iznenadit će nas prekrasno malo stabalce prepuno okruglih plodova u nekoliko boja. I jedno i drugo su maginje. Botanički gledano, maginja (Arbutus unedo) je grm koji raste tako da se iz tla pojavljuje više grana koje mogu narasti maksimalno 3-4 metra. No, isti taj grm u rukama vještog vrtlara može izgledati i kao maleno stabalce.
Ukrasno stablo
Plodove je najbolje brati u pletene košare jer se tako neće oštetiti i početi truliti
Engleski naziv strawberry tree, odnosno drvo jagoda, možda najslikovitije opisuje maginju. Ona doista, kada u studenom ili prosincu donese plodove, djeluje poput malenog stabalca prepunog jagoda. No, pogled izbliza otkriva ipak ponešto drukčije plodove, okrugle i različitih boja. Oni maleni i nezreli zelene su boje, oni poluzreli narančaste, a oni zreli žarkocrvene. Veličina plodova, ovisno o godini, varira između 2 i 2,5 cm u promjeru. No, još je zanimljivije što maginja istodobno s pojavom plodova stvara i nježne bijele cvatove nalik vrijesku.
Jestivi plodovi
Maginje se beru gotovo svakodnevno, jer na škrtom zimskom suncu brzo sazrijevaju
Osim što izgledaju prekrasno, maginje su i veoma ukusno voće, što mogu potvrditi iz vlastitog iskustva. Njihov okus, blago sladak i zavodljiv, može nas lako navesti na pomisao da se mogu jesti unedogled. No, to bi bila pogreška, jer maginje, ako pretjeramo i pojedemo više od 5, 6 plodova dnevno, mogu izazvati probavne probleme, odnosno djelovati poput laksativa. Naprotiv, marmelada ili džem koji se od njih tradicionalno priprema vrhunske su kvalitete i prepuni C vitamina, drugim riječima, prava delikatesa.
Spoj ljepote i ukusa
Maginja je prelijepa hortikulturna biljka, možemo je oblikovati i kao grm i kao malo stabalce
Marmelada od maginja priprema se jednostavno. Na 2 do 3 kg plodova dodaje se 1 kg šećera i 2 na kockice narezana limuna. Maginje ne treba pasirati jer su mekane i lako se gnječe običnom vilicom, pa kod kuhanja treba samo paziti da se masa ne zalijepi po dnu. Takvo je barem moje iskustvo i moja preporuka za originalan, profinjen okus koji odlično pristaje kolačima. A što se tiče vrta i hortikulturne vrijednosti maginje, rekla bih da je ona idealan spoj ljepote i ukusa pa je prava šteta što je u vrtovima naše obale gotovo posve zaboravljena.
