U pravom organskom povrtnjaku uvijek se jednaka pažnja posvećuje povrtnicama, začinskim vrstama i cvjetnicama. Njihovim miješanjem na relativno malom prostoru često nastaju sinergijski odnosi zbog kojih vrt u kratkom vremenu postiže ravnotežu i nema velikih problema s napadima štetnih kukaca.
Poznato je da se štetnici ionako uvijek pretjerano razmnože tamo gdje postoji veliki broj iste vrste biljke, dok naprotiv u šarenim mješovitim vrtovima takvu priliku nemaju. Zbog toga i ja svake godina sijem ljetno cvijeće kako bih ga mogla rasporediti na različita mjesta u povrtnjaku, ne bih li time pružila dom za neke korisne kukce kao što su zlatooka ili bubamara.
SJETVA CINIJA
Cinije (Zinnia sp.) sasvim su sigurno jedne od najpoželjnijih vrtnih ljetnica za svakog vrtlara, čak i za djecu. Budući da su jednostavne i izdržljive, idealne su za organske vrtove ležernijeg tipa, u kojima nije potrebna svakodnevna njega. Ja ih obično sijem već u travnju i čekam da narastu male presadnice. A kada narastu do visine od 10-ak cm, i svaka ima nekoliko listova, presađujem ih u vrt. Obično sadim dvije ili tri, pa čak i više biljaka zajedno, pa sam s tim poslom relativno brzo gotova. No prednost je grupne sadnje i u tome što tako djeluju kompaktnije i ljepše. Na taj način ja uživam u svojim cinijama mjesec dana ranije pa je moj povrtnjak već početkom ljeta prepun njihovih šarenih cvjetova.
JOŠ NIJE KASNO
Presadnice cinija uzgajam zato što volim malo ubrzati početak njihove vegetacije. No to ne znači da se one ne mogu uzgojiti i jednostavnije. Kada dođe proljeće i tlo se zagrije, dovoljno je plitko rasuti sjeme po očišćenoj gredici i pokriti ga slojem komposta od cca 2-3 cm. Sjeme cinija je krupno i lako će se probiti kroz taj sloj, a uz redovno zalijevanje proklijat će već za nekoliko dana. Tada treba samo čekati, pratiti male izdanke i paziti da ih ne sustignu korovi. Na sreću, cinije rastu brzo pa će već mjesec dana nakon sjetve biti tako velike i bujne da se o korovima više ne treba brinuti. Jedini problem koji bi se mogao pojaviti jest težina biljke, posebno kod visokih sorti. Stoga, ako procijenite da bi se vaše cvjetnice mogle prevrnuti, diskretno ih poduprite drvenim kolicima.
LJEPOTA CVJETOVA
Cinije se lako križaju pa se zbog toga obično prodaju kao mješavine različitih boja; žute, narančaste, crvene i ružičaste. Različiti mogu biti i oblici cvjetnih glavica, posebno ako se zagledamo u njihovo središte. Poneke će imati gust sklop latica (tzv. pompon cvjetne glavice), dok će druge imati vjenčić malih žutih cvjetića na koje obično slijeću pčele i leptiri. Morfološki gledajući, ti su sitni cvjetići zapravo pravi cvjetovi s tučkom, prašnicima i, naravno, nektarom koji nude kukcima oprašivačima. No cinije su i više od toga. One su, iz nekog meni još nepoznatog razloga pravi magnet za bubamare i zlatooke (korisne kukce koji se hrane lisnim ušima). A to je svakako dobar motiv za svakog organskog vrtlara.
