U proteklih deset godina, koliko magazin Living izlazi, zavirili smo u stotine predivnih domova, bilo da je riječ o kućama ili stanovima, a ovaj zagrebački stan u koji imate prilike zaviriti definitivno je pri vrhu te liste. Naime, riječ je o stanu na sjajnoj poziciji, s jednim od najljepših pogleda u gradu. S terase puca pogled na zagrebački HNK i teško je reći je li ljepši tijekom dana ili pak navečer kad se upale svjetla. Stan je na trećem, predzadnjem katu zgrade koju je projektirao legendarni hrvatski arhitekt Viktor Kovačić, a iako je prošao opsežnu adaptaciju i tlocrtnu promjenu, nije izgubio ništa od šarma koji je karakteristčlan za stare građanske stanove.
Interijer stana površine gotovo 200 kvadrata osmislio je i do najsitnijeg detalja uredio dizajner Hermidas Atabeyki čija je životna priča prilično fascinantna. Naime, uspješnu dizajnersku karijeru izgradio je radeći u autoindustriji, točnije, upravo je on dizajnirao neke od najpopularnijih automobila na svijetu. No, ljubav ga je iz Francuske dovela u Hrvatsku, točnije Zagreb i tu se odlučio posvetiti svojoj drugoj strasti – dizajnu interijera. Osim što je uredio vlastiti stan i obiteljsku kuću za odmor na moru, potpisuje još neke projekte u Lijepoj Našoj, a otvara i ured u Zagrebu. Kad ga pitamo je li bilo teško spakirati kofere i napustiti Pariz u kojem je sa suprugom i kćerima živio prije preseljenja u Zagreb, iskreno kaže:
– Moram priznati da i nije. Iako, ja nisam sve vrijeme u Zagrebu, još uvijek sam na relaciji Pariz – Zagreb zbog posla, ali Zagreb je definitivno bio naš izbor broj jedan. Prvo, tu je suprugina obitelj, drugo, Zagreb je puno manji i sigurniji grad, što znači i da djeca mogu bezbrižnije odrastati. A, moram priznati, i meni odgovara ovaj laganiji tempo.
Stan u središtu grada bio je vaš prvi izbor, pitamo?
– Kad smo se odlučili preseliti, znali smo točno kakav stan želimo i ovaj nas je, osvojio na prvu, doslovno oborio s nogu. Kako je stan u zgradi koju je projektirao poznati arhitekt, prije samog uređenja odlučio sam proučiti njegov rad i potrudio sam se tijekom adaptacije zadržati što je više moguće izvornih elemenata – kaže Atabeyki.
I uistinu, prozori su izvorni, drveni, restaurirani, ali sačuvani, cigleni zid u dnevnom boravku namjerno je ogoljen i namjerno je ostavljena izvorna cigla. Na pojedinim ciglama čak se vidi i žig tvornice koja ih je proizvodila. Tlocrtno je stan promijenjen jer je bio klasičan salonski tip stana što u današnjim uvjetima nikako ne odgovara četveročlanoj obitelji.
– Bilo nam je važno osigurati kćerima svakoj svoju sobu, veliku spavaonicu i veliku dnevnu zonu jer jako volimo ugošćivati drage ljude, obitelj i prijatelje. Zbog toga su bile nužne tlocrtne preinake, a pritom smo morali poštivati zakonitosti gradnje i same statike zgrade. Trebalo je malo promišljati, ali uspjeli smo realizirati sve zamišljeno. Moram naglasiti da nam je puno pomogla i inženjerka Mira Pleše – objašnjava dizajner.
Prvo što ćete primijetiti po ulasku u stan impresivan je hodnik koji fascinira visinom, dubinom, rasvjetom i ugradbenim elementima. Sve je, svaki komad namještaja, lustere, čak i umjetnička djela, dizajnirao sam Atabeyki.
– Točno sam znao kakav prostor želim i bilo mi je najlakše napraviti svaki detalj. Imao sam sreće da je supruga bila suglasna s mojom vizijom i prepustila mi je uređenje u potpunosti – ističe dizajner.
Na kraju hodnika glavna je spavaća soba, s pogledom koji oduzima dah, vlastitom kupaonicom i s mnoštvom ugradbenih ormara. Sve je izrađeno od najfinijih materijala i sve je “kao po špagi”.
– Estetika mi je beskrajno bitna, kao i simetrija. Vjerojatno je na to utjecao moj posao dizajniranja automobila. Naime, unutrašnjost automobila prilično je mala i ako napravite i najmanju grešku, milimetarsku, to će biti vidljivo. Tu svoju preciznost prenio sam i na uređenje interijera, i stvarno pazim i na najsitniji detalj, ništa mi ne može promaknuti – priča nam Atabeyki dok nas vodi u najljepši dio stana – veliki dnevni boravak koji objedinjuje blagovaonicu, veliki bar i prostor za sjedenje. I u ovoj prostoriji vidljiv je njegov dizajn, a čak je i elemente koje su kupili malo preuredio po svom guštu.
– U ovaj prostor uložio sam najviše truda jer tu provodimo najviše vremena, a i i fasciniralo me kretanje svjetla tijekom dana i njegov utjecaj na sam prostor. Stoga sam ovdje zaista puno truda uložio u rasvjetu koja je i inače jako bitna stavka u uređenju interijera. Osim centralne rasvjete, odnosno lustera (luster iz 1958. Pomme de pin, dizajn Louisa Poulsena) tu je i ambijentalna rasvjeta zbog koje smo čak i spuštali strop, ali kako je riječ o visini od skoro četiri metra, to zaista nije bio problem – ističe.
Iz dnevne zone se, kroz elegantna francuska vrata, izlazi na spektakularnu terasu koja je od proljeća do kasne jeseni omiljeni kutak obitelji Atabeyki.
Naime, osim što s terase puca prekrasan pogled na grad, sama po sebi je fascinantna jer su tu sačuvani izvorni ukrasni stupovi i volte koji daju šarm karakterističan za gradske palače. Dizajner je ovaj prostor uredio jednostavno i funkcionalno. Drveni visoki stolovi i stolci, zanimljiva rasvjeta i mnogima element koji bi voljeli imati u vlastitom domu – klupčice za sjedenje. Ukratko, kutak na otvorenom kakav se rijetko viđa.
Valja spomenuti i da je kuhinja zasebna prostorija, odvojena od dnevne zone što u današnjem uređenju interijera nije čest slučaj. Dizajner za to ima sjajno objašnjenje: – Stan je dovoljno velik i nije bilo potrebe gurati kuhinju u prostor dnevne zone. Na taj način izbjegli smo širenje mirisa, topline i kreativnog nereda koji je karakterističan za kuhinju. U dnevnu zonu stavio sam bar sa šankom i visokim barskim stolcima, poigrao se rasvjetom i dobili smo kutak u domu od kojeg se gosti teško odvajaju – kroza smijeh kaže Atabeyki.
Dvije prostorije koje su danas izvan dizajnerove “kontrole” spavaće su sobe kćeri.
– Imaju svaka svoj prostor, s vlastitim kupaonicama i svu slobodu izražavanja da prostor naprave svojim. Najvažnije je u domu osjećati se ugodno i udobno. Nikad ne treba robovati dizajnu, već se njime treba igrati i treba znati da nije svima sve jednako lijepo i upravo je u toj različitosti sva ljepota dizajna. U tome i u funkcionalnosti – objašnjava svoju filozofiju dizajner.
Valja spomenuti da je većinu namještaja, kada je bio izrađen, ili modificiran, po njegovim nacrtima, dizajner dopremao iz Francuske što nas je malo začudilo jer znamo da je razlika u cijeni između Hrvatske i Francuske poprilična, no odgovor je, nažalost po hrvatske obrtnike, očekivan:
– Sve što sam htio ovdje napraviti trebalo se, kod onih koji su to mogli napraviti onako kako sam ja zamislio, čekati beskonačno dugo, a ovi koji su bilo slobodni nažalost nisu mogli isporučiti ono što sam želio tako da sam se mora okrenuti ljudima s kojima i inače surađujem i iako je to bila skuplja varijanta, zapravo nisam imao izbora. Sva je stolarija tako napravljena u Francuskoj, a ovdje sastavljena, a možda najzanimljviiji detalj su maske za radijatore kao svojevrsni hommage Viktoru Kovačiću – objasnio je dizajner.
Ovaj stan genijalan je primjer prostora koji na prvu osvaja šarmom, ugodnom atmosferom i udobnošću. Vidi se odmah po ulasku da je ovo dom u kojem obitelj živi i u kojem se čovjek osjeća dobrodošlo čim zakorači u njihovu oazu. Što reći nego hvala što su nas pustili u svoj dom na nekoliko sati, pokazali nam svoju intimu i pustili nas u svoj svijet.
Odlično .... i što je najbitnije stan nije "hladan" kakvi mga naši dizajneri vole napraviti jer umjesto toplih drvenih i pastelnih tonova biaju samo mramor i krom