I dandanas odzvanjaju mu didine riječi koje mu je ponavljao kad ga je kao petogodišnjaka učio kako na škrtoj zemlji otetoj kamenjaru saditi masline:
“Ovo si ti posadija, to će tvoji unuci brat. Samo nemoj zapustit... Imat ćeš šta ponit doma.”
Trideset i dvije godine poslije ne samo da on iz maslinika ima što ponijeti kući nego i brojni turisti koji posjete Galjine dvore ili svrate do štanda u Primoštenu i Rogoznici, a odskora i u Žaborićima. Tu se prodaje maslinovo ulje, ove godine okićeno zlatnom medaljom na Noćnjaku, na kojemu je lani bilo šampionsko, a prijašnjih godina također zlatno.
U Kruševu, selu u zaleđu Primoštena, gdje je više kuća nego ljudi, to ulje proizvodi Radoslav Županović zvani Rade, uz svesrdnu pomoć oca Ante i supruge Milijane. Obitelj je uspjela čak tri puta povući novac iz fondova EU i tako osigurati povrat nešto više od 50 posto od uloženih 100 tisuća eura. Sve projekte pisao je Rade, bez pomoći konzultanata:
Četiri godine čekanja
– Može se, može – kaže Radoslav.
– Ja san u glavi složija plan, a on je sve provea u djelo – domeće barba Ante.
Zaista, tako je i bilo. Otkako je prije 17 godina otišao u mirovinu, inženjer organizacije rada Ante Županović počeo je obnavljati zapuštene maslinike i vinograde na zemlji svojih predaka, na kojoj je odrastao i gdje i danas živi. Vrlo brzo bilo mu je jasno da se treba okrenuti preradi, jer ako ne praviš vino nego prodaješ grožđe teško ćeš zbog male otkupne cijene skoro moći naprijed.
Ante Županović je promišljao unaprijed i dao se u bitku s administracijom ne bi li uspio ishoditi vlasnički list. Nakon četiri godine to mu je i uspjelo pa kad je došlo vrijeme da se predaju dokumenti za natječaj za europski novac, Županović je imao papir.
– Da su ljudi bili bolje informirani, da im je neko reka šta triba radit, ne bi se dogodilo da jedini mi u županiji prođemo – ljuti se i žao mu je što je tako ispalo jer bi, uvjeren je, mnogi godinama ranije započeli sređivati nesređene zemljišne knjige. Kad je natječaj bio raspisan, bilo je kasno.
Županovići će se, sasvim je sigurno, i dalje prijavljivati za novac iz fondova, a Rade Županović, inače i potpredsjednik Udruge Eko Dalmacija, htio bi osim za svoje gospodarstvo pokušati povući novac i za obnovu stare uljare u Kruševu te ondje napraviti muzej u kojemu bi se prodavali proizvodi svih ovdašnjih poljoprivrednika.
Kani i pokrenuti postupak zaštite primoštenskoga maslinova ulja, u čemu vidi prosperitet cijeloga kraja i svih proizvođača. Županovići masline imaju posađene na četiri hektara. Orijentirani su na zelenu berbu, masline beru ručno i odmah ih odvoze, i to dvaput dnevno, na preradu.
– Lanjska je berba bila rekordna, a tek je polovina nasada došla na rod – zadovoljan je Rade, računajući da će se količina sa sadašnjih 1400 povećati na 2000 litara ulja.
– Čuvanje uja jednako je važno ka i dobit kvalitetan plod. Ovo je naša konoba od uja – ponosno Ante pokazuje konobu u kojoj je uvođenjem centralnog i klimatizacije uvijek optimalna temperatura od 15 do 18 stupnjeva, da se ulje ne bi stisnulo i izgubilo na kvaliteti. Pokazujući nam konobe i stare kamenice u kojima se nekoć čuvalo ulje Ante Županović pripovijeda o životu težaka u primoštenskom zaleđu.
Višestoljetne kamene Galjine dvore, danas zaštićeni spomenik kulturne baštine, naslijedio je od oca, on od svog i tako generacijama. Ante ih ostavlja Radi, sin će svojoj djeci – Sari, Miji i Bartolu. – Galja je naš obiteljski nadimak od pamtivijeka. Zato je ovo Galjin dvor – objašnjava pokazujući nam domaćinstvo skriveno iza dvokrilnih vrata kroz koja se ulazi u dvorište sa stambenom i gospodarskim kamenim kućama koje to dvorište zatvaraju.
Posjetiteljima je najdojmljivija starinska kuhinja u kojoj se kuhalo na otvorenu ognjištu i u kojoj su se težaci iz zaleđa Primoštena družili, pjevali, odmarali... Ta je kužina stara oko 250 godina i potpuno je sačuvan njezin izvorni oblik. Jedna od tih kućica nekoć je bila ostava i u njoj je Radina baka držala brašno i mijesila kruh. Danas je to kušaonica za posjetitelje, baš kao i nekoliko koraka udaljena vinska konoba stara oko 150 godina. – Možemo primit autobus gostiju u zatvorenom i još tridesetak vanka, na dvoru – pokazuje Rade.
Jedini stroj – motika
– Turistima koji ih posjećuju Županovići nude domaće specijalitete poput pršuta, sira, ribljih zalogajčića... U dvoru su i gradele i peke, za njih je zadužen Rade, baš kao i za meso s ražnja. Položio je on i tečaj za domaćina za pripremu hrane, a sve namirnice koje se u Galjinu dvoru poslužuju kupljene su od lokalnih proizvođača hrane. No, kakav bi to objed bio kad se prije njega ne bi mogla popiti dobra rakija, a poslije čaša vrhunskoga vina?
Rakije od smokve, višnje, oraha, drača, maslina, rogača... a od ove godine i lovora i ruže te babić i prošek Županovićevih su ruku djelo. – Na oko dva hektara imamo posađen babić te nešto nasada starih 30-40 godina, koji se obrađuju ručno, di je jedini stroj motika – kaže Radoslav. S tih 2000 čokota staroga vinograda uberu oko pola tone grožđa, a vino je vrhunske kvalitete. Novi je vinograd sađen na melioriranome tlu, razmak između redova je širi i tu se može ući strojem, što znatno olakšava rad.
Obitelj namjerava i sve maslinike u kamenjaru pripremiti za strojnu obradu pa si tako olakšati i ubrzati rad. Na mjestu gdje je u Galjinim dvorima bila staja u budućnosti će napraviti dva-tri apartmana, da gostima mogu ponuditi i smještaj. Oko 13 hektara krškoga pašnjaka koji imaju njihov je potencijal za budućnost i tu će ili saditi aromatično bilje ili širiti nasade loze.
Bude li natječaja, Županovići će sa svojim projektima “posegnuti” u europski novčanik. Uostalom, bilo bi glupo ne pokušati iskoristiti novac namijenjen poljoprivrednicima. Jer Rade neće zapustiti imanje, da ima što ponit doma..
