Otvorila je vrata stražnjega dijela dvorišta, a do njezinih je nogu doskakutalo umiljato crno janje s bijelom mrljom na glavi. Zove se Viktorija, a nijedna ovca u stadu nije ju htjela pa Klaudija i Goran Pintarić i ne znaju tko joj je majka.
Netipična je takva situacija za ovce Pintarićevih, no može se pretpostaviti da je Viktoriji, kad je došla na svijet, blizu prišao ovan pa je na njoj ostalo njegova mirisa, što je ženke odbilo i nijedna je nije htjela k sebi.
Da je riječ o “običnim” ovcama koje ojanje jedno mlado, Klaudija i Goran lako bi mogli zaključiti čija je Viktorija. Ali supružnici iz Pakraca na svom imanju u obližnjoj Klisi uzgajaju romanovske ovce – najplodnije na svijetu – koje u jednome janjenju imaju dva-tri mlada.
K tomu, romanovska se janji dva puta godišnje, što znači da u 365 dana na svijet donesu i šest janjaca. U najgorem slučaju bude ih “samo” četiri. – Godinu dana smo istraživali što uzgajati, što će biti najbolje. I tako smo došli do romanovske koju u županiji uzgajamo samo mi, a nema mnogo uzgajivača ni u ostalim dijelovima Hrvatske – govore Klaudija i Goran.
Objašnjavaju nam kako su odlike ove pasmine, koju još nazivaju carskom ovcom, a čije je podrijetlo iz doline rijeke Volge u Rusiji, gdje je nastala križanjem sibirskoga muflona i divlje ovce, sitne kosti, meso nema intenzivan miris, životinje jednako dobro podnose i vrućine i hladnoću, nisu osjetljive na bolesti, a majke imaju dovoljno mlijeka za mlade.
Romanovske za dva mjeseca imaju dvadesetak kilograma, a s tri su spolno zrele. – Javile su nam se žene iz Gorskoga kotara. One će vunu naših ovaca filcati i praviti nakurnjake – govori Klaudija.
Najprije su Pintarići prije tri godine ovce kupili od domaćeg uzgajivača, a u drugoj su rundi stado “popravili” uvozom iz Češke, od tamošnjih najboljih uzgajivača.
Kad su lani bespovratno dobili 15 tisuća eura na natječaju Lipičke razvojne i turističke agencije Lira za male poljoprivrednike, na gospodarstvo su iz Češke stigla dva ovna i 40 ovaca, pa u stadu sada imaju oko 150 grla. Plasman ovoga mesa osiguran je, no Klaudija i Goran prije svega žele biti uzgajivači ovaca za rasplod i tako ih prodavati.
Jedna romanovska ovca s papirima stoji oko 200 eura, a ovnovi se prodaju po 300 do 500 eura. Viktorija, slažu se Klaudija i Goran, nije za prodaju. Hrane je na dudu i na imanju će ostati ljubimica. – Da mi je netko prije dvadeset godina rekao da ću čuvati ovce, kazala bih mu da nije normalan – izgovara Klaudija, prije 44 godine rođena u Njemačkoj.
Ova zaljubljenica u prirodu iz djetinjstva pamti kako je na kraju njezine ulice bila farma krava, na koju je odlazila po mlijeko. – A prekoputa naše ulice bio je znak “puževi na cesti” – smije se.
Još prije Domovinskog rata obitelj se vratila u Lipik. Kad je zaratilo, Klaudija je bila dragovoljka i do 2003. godine ostala je raditi u policiji, kada je zbog nove sistematizacije dobila otkaz. Njezin Goran je Pakračanin, a u ratu je također bio branitelj. Sin Kristijan je fizioterapeut, kći Lorena ide u srednju agroturističku školu.
Oboje pomažu roditeljima. Prije sedam godina kupili su Pintarići u Klisi, na području Lipika,tradicijsku kuću od blata staru jedno stoljeće. To se imanje nalazi na Stazi lipicanca i kune i povezuje grad Lipik, jezero Raminac i ribnjak Pakurnovac. Pintarićevi su najprije dvije godine krčili šumu i korov.
A onda su se nekako sve kockice počele slagati. Poduzetnički centar Pakrac osmislio je projekt “Mirisnim biljem u cvjetnu budućnost”, a magistra farmacije Blanka Svoboda, čiji je otac imao prvu privatnu ljekarnu u Pakracu, financirala ga je. Klaudija Pintarić bila je jedna od polaznica predavanja na kojemu je učila o ljekovitome bilju.
Zato je na svome imanju u Klisi posadila miomirisni vrt u kojemu rastu neven, menta, timijan, kadulja, majčina dušica, gavez, stolisnik... Na ulazu u šumicu na posjedu Pintarićevih samonikla je valerijana. Klaudija zna kada i kako biljke pažljivo škaricama ubrati, sušiti... Priliku da se uvjeri u ljekovita svojstva bilja imala je kada je Goran “izvalio” koljeno. – Spasila me oblozima od korijena crnog gaveza – kaže Klaudijin prvi “pacijent”.
Svoje pripravke čajeva i krema Klaudija i dalje isprobava na obitelji i prijateljima, a u planu je mini destilerija gdje bi nesmetano mogla “mućkati” kreme, eterična ulja, hidrolate... Osnivačica je i tajnica Etnoudruge mještana Klise, koja okuplja male OPG-ove s ovoga područja. Ciljevi su im ruralni razvoj, seoski turizam, proizvodnja domaće hrane, očuvanje prirode.
Nedavno su dobili na korištenje dom koji će biti svojevrsni mali inkubator ovdašnjih proizvođača. – Jedni druge guramo. Kad nekamo idem na sajam, nosim proizvode svih članova udruge – kaže Klaudija na čiji OPG dolaze članovi Udruge za inkluziju.
Planovi blizu ostvarenja
Vlasnica imanja u Klisi održava prezentacije o uzgoju romanovske ovce te začinskom i ljekovitom bilju. Prvu je prezentaciju imala na njemačkome jeziku, a govori još i engleski.
Kada je pitate koju je školu završila, kazat će da je to bila ugostiteljska, no stalno je učila pa se osposobila i za komercijalisticu, knjigovotkinju, daktilografkinju...
Tu je i osposobljavanje za sakupljača i uzgajivača ljekovitog i začinskoga bilja te označivanje ovaca. S 35 godina išla je u školu jahanja... – I Goran i ja volimo prirodu. Sad radimo ono što volimo i u tome se nalazimo. Zimus, za velike hladnoće, kad su se naše ovce trebale janjiti, mi smo kameru iz štale spojili na TV u kući i cijelu noć pratili na ekranu što se događa, da znamo kad trebamo ići k njima – izgovara Klaudija Pintarić stojeći na verandi na kojoj kotač s bunara “glumi” luster.
Tu su i stolci koje je netko bio bacio, a ona ih je uredila, šank, pečenjara... – Ganjak smo srušili i proširili u terasu. Pravimo sobe za turiste koje ćemo ugostiti na našem imanju, bit će tu tuš u kamenu, želimo renovirati štalu... Ima planova. I ništa nije daleko od cilja – izgovara pokazujući nam unutrašnjost kuće u kojoj je neizostavni bakin kredenac.
čudno. bez i jednog napada na 'rusku' pasminu ovca, neobično da već nisu prozvane 'putinovke'! al svaka čast, vidite da se može, samo treba raditi. previše je onih koji bi samo raspoređivali prikupljen novac. i s njime ostvarivali 'svoje' snove. svojim rukama nešto postići, e to je uspjeh. a plodovi rada da su ukusni, gdje ćeš većeg uživanja!