Kada govorimo o začinskom bilju, najčešće će se spomenuti bosiljak, metvicu, ružmarin, peršin ili origano. No, začina koji nas oduševljavaju svojim mirisom, okusom i ljekovitim svojstvima ima toliko mnogo! Ovisno o uvjetima na balkonu odaberite adekvatne vrste za sađenje. Kvaliteta sadnice tako utječe na željeni rezultata. Sadnice trebaju biti bez znakova bolesti ili oštećenja. Kod pojedinih biljaka budite oprezni s količinom vode. Kadulja, lavanda i sl nemaju potrebu za velikom količinom vode dok menta treba obilno vode i polusjenu. Tijekom rasta biljaka slobodno možemo rezati vršne izbojke za uporabu. Na taj način potičemo rast novih izboja i pomlađivanja biljaka. Uz gore navedene začine izdvojili smo tri sjajna začina koji ujedno imaju i brojna ljekovita svojstva i super je imati ih pri ruci, na balkonu ili u vrtu!
Ljupčac
Znate li, primjerice, koje su dobrobiti ljupčca?! Osim imena ljupčac, u narodu se koriste i nazivi miloduh, lustik i luštrek. Riječ je o začinskoj i ljekovitoj trajnici jakog mirisa, koja se često uzgaja kao dvogodišnja biljka, iz roda roda ljupčaca (Levisticum) porodice štitarki (Apiaceae). Od davnina korišten kao ljekovita biljka, ljupčac je izrazito vrijedan začin za imati na balkonu. Poput daleko poznatijeg peršina, ljupčac ima jako diuretičko djelovanje te se koristi kod oboljenja kao što su bolesti želuca i crijeva (nadutost – pogotovo kod djece, kod pojave glista, krčanja, kod slabe cirkulacije krvi u probavnim organima, zatvora, grčeva ili slabog apetita), te problema s edemima, vodenim oteklinama ili otečenih nogu.
Čehulja
Čehulja je omiljena seoska biljka koja je osvojila mnoga srca ljubitelja slatkog okusa (anis) te se korijen često kuhao za stare ljude koji su bili bez osmijeha i bez hrabrosti jer im je podizao raspoloženje, a istjerivao tmurne misli. Ime dobiva od grčke riječi myrrhis što u prijevodu znači miris na smirnu uz dodatak oduratum – mirisni. Čehulja se danas najviše rabi kao začin, i to u cijeloj Europi. U pučkoj medicini spominju se ljekoviti učinci čehulje u liječenju šećerne bolesti, ženskih bolesti, tj. menstrualnih tegoba, vodenih bolesti, bolesti respiratornih organa i putova (iskašljavanje), gihta, bolesti želuca i crijeva te nadutosti, infekcija izazvanih bakterijama, zaraznih bolesti kao što su boginje, kozice, ospice...
Melisa
Melisa (lat. Melissa officinalis) je biljka poznatija pod imenom matičnjak. Njen čaj i eterično ulje imaju široko polje djelovanja, dok se općenito smatra iznimno zdravom biljkom za čitav organizam. Melisa je ujedno ljekovita, ukrasna, stimulirajuća, mirisna i začinska biljka te skriva mnoge dobrobiti. Melisu ili matičnjak možemo uzgajati u vrtu, tegli ili pronaći u divljem rastu. Pčele ju vole kod izrade meda, travari ju vole jer ima više djelovanja u jednom, a mnogi ju vole upravo zbog njenog mirisa i arome.Uzgoj melise poprilično je jednostavan, a razmnožava se sadnicama ili dijeljenjem starijih biljaka/grmova. Može se uzgajati u tegli, u vrtu ili u većim količinama za proizvodnju. Matičnjak je otporan na niske temperature, dok se u većem uzgoju kosi 1 – 2 puta godišnje i to 5 -10 cm od tla što će potaknuti daljnji razvoj. Matičnjak treba srednju dozu svjetla, a poželjno je da ima dovoljno dnevnog svjetla bez izlaganja direktnom suncu na dulje periode. Osigurajte mu umjereno vlažno, humusno i rastresito tlo te izbjegavajte teška i vlažna tla.
Začinsko i ljekovito bilje ima višestruku funkciju. Koristimo ga kao začin, za liječenje pojedinih tegoba te kao zaštita drugih biljaka od napada štetnika. Uglavnom je to aromatično bilje koje svojim mirisom odbija pojedine štetnike.
Za svakodnevnu inspiraciju inspiraciju pratite nas i na Instagramu!
Matičnjak (a ne Melisa) je poznata biljka, dovoljno ju je jednom posijati uza zid gdje ne prži sunce po cijeli dan i doživotno ćete imati izvor listova za čaj. Čaj je odličan i ljeti i zimi. Matičnjak ima eterična uljaa koja mirisom podsijećaju na limun. Medonosna je biljka koju obožavaju pčele. Za čehulju i ono drugo nikad nisam čuo. Dakle, bez toga se može.