Sukulenti, odnosno mesnatice, otporne su i izdržljive biljke koje obično povezujemo sa sušom i žestokim suncem. Mnoge od njih tako su dobro prilagođene različitim ekstremnim uvjetima da ih s pravom možemo smatrati kraljicama izdržljivosti. Zbog toga im ni qeugodne hladnoće uopće ne smetaju.
Mnoge od njihu jesen izgledaju čak i ljepše nego u proljeće, odnosno u doba cvatnje. Njihovi listovi u jesen doživljavaju posebnu preobrazbu, stoga možemo biti doista slobodni kada je u pitanju izbor boja. Paleta počinje sa žutom, narančastom i crvenom, mijenja se u plavu, plavoljubičastu i završava sa zelenom i sivom. U tom izboru nedostaju samo smeđe boje i nijanse, što u jesen vjerojatno ionako nikome ne nedostaje.
U raskoši boja i nijansi posebno se ističe rod seduma, odnosno žednjaka. Većinom su to niskorastuće, puzave biljke s mesnatim listovima koje se lako razmnožavaju. Dovoljno je otkinuti jednu grančicu ili samo jedan jedini list da uzgojimo novu jedinku. Taj se princip odnosi i na visoke sedume koji su možda rjeđi u našim vrtovima, ali jednako atraktivni i otporni. Dapače, jesen je doba kada visoki žednjaci cvatu, obično u crvenim ili ružičastim nijansama. Iako svojim dojmom podsjećaju na stare gradske predvrtove, čini se da se jednako šarmantno mogu uklopiti i u bilo koji suvremeni vrt.
Porodica tustika (Crasulacceae) ljubiteljima biljaka vjerojatno je mnogo poznatija po svojim kućnim predstavnicima, a manje po onim vrtnim. No jednu vrstu sigurno svi poznajemo. To je čuvarkuća (Sempervivum tectorum), vrsta koju su naši stari sadili na krovovima kuća jer se vjerovalo da štiti od udara groma. To vjerovanje potječe još od Karla Velikog koji je naredio da svi na krovove sade čuvarkuće. Srećom ta jednostavna i lijepa biljka bez problema opstaje na krovovima jer joj za rast ne treba više od malo prašine koju donese vjetar. Prednost joj je i što je veoma izdržljiva pa jednako dobro podnosi visoke temperature, sušu, posolicu i zimske hladnoće. Zbog toga je čuvarkuća i danas jedan od najomiljenijih sukulenata.
Sukulenti koji rastu formiranjem grančica razmnožavaju se jednostavnim otkidanjem dijelova biljke. Niski sedumi i čuvarkuće u posljednje se vrijeme sve češće sade u gradskim parkovima, na jesenske gredice, odnosno na mjesta gdje treba odoljeti različitim utjecajima. Podnošenje niskih temperatura podrazumijeva samo po sebi, no sedumi se odlično ponašaju i kada je u pitanju onečišćenje.
