Travnjake možemo podijeliti na one koji su nastali prirodnim putem poput stepe i planinskih pašnjaka i na one koji su nastali djelovanjem čovjeka. S obzirom na namjenu, travnjake možemo podijeliti na sportske te ukrasne, koji se uglavnom nalaze u gradskim parkovima i privatnim vrtovima.
– Najčešći oblik uzgoja travnjaka jest sjetva travnog sjemena na pripremljenu i uređenu površinu koja je za to određena. Drugi je način doprema i postavljanje travnog busena koji je uzgojen na nekoj drugoj površini – napominju stručnjaci i agronomi iz podružnice Zrinjevac Zagrebačkog holdinga, koji su zaduženi za svakodnevno održavanje parkova i zelenih površina grada Zagreba. Iako je postavljanje već gotove trave u početku financijski skuplje, s vremenom se isplati jer ipak zahtijeva manje brige i njege od trave koju uzgajate sami cijelim putem. – Pri sadnji sjemena trave iz ruke, za jedan m2 koristimo količinu koja stane u šaku ljudske ruke, jedna šaka sadrži otprilike 3 dkg sjemenki i prikladna je za četvorni metar površine – objašnjavaju agronomi.
Ako poželimo obuhvatiti veću površinu, onda je potreban stroj. Sjemena trave trebala bi biti različita, a izbor ovisi o mjestu sadnje i klimatskim uvjetima. Stručnjaci ističu kako se najčešće koriste tri vrste trava, u prvom redu je vrsta Lolium perenae ili engleski ljulj, druga je Festuca rubra ili vlasulja nacrvena, a treća Poa pratensis ili vlasnjača livadna. Najvažnija mjera za održavanje travnjaka je naravno košnja kojom držimo prostor urednim. – Pravilo je da se uvijek odreže 1/3 visine stabljike, a prosječna visina treba biti oko 4 cm. To znači da moramo početi kositi ako trava naraste u visinu 6 cm. Učestalost košnje zavisi od intenziteta rasta, tj. najčešće kosimo u proljeće i ranu jesen kad ima najviše oborina pa u to vrijeme trava najbrže raste – ističu stručnjaci iz Zrinjevca. Sredinom ljeta, kada temperature rastu, travu ne treba često kositi kako ne bi došlo do isušivanja, a odabir kosilice ovisi o željenoj veličini i visini trave. Travnjacima je potrebno mnogo vode, ali prema principu rijetkoga zalijevanja s većim količinama vode. Posebno je važno izbjegavati zalijevanje u vrijeme dnevnih vrućina, odnosno voda se dodaje rano ujutro ili predvečer.
Zalijevanje travnjaka ipak zahtijeva više posla, pa tako postoje različiti uređaji i sistemi zalijevanja koji mogu biti ručni ili automatski. Problem s travnjakom nastaje kada određeni dio površine bude oštećen. To se često događa kada ga unište životinje poput krtica i ako na tom mjestu dugo stoje šatori i bazeni stvarajući golu površinu bez trave. Nakon oštećenja potrebno je utvrditi razlog, intenzitet i vrstu oštećenja. – Dijagnozu vrste i jačine oštećenja treba povjeriti stručnjaku jer, ako je došlo do trajnog oštećenja zbog mehaničkog uzroka (izgaženost), onda taj dio treba obnoviti na isti način kao kad izgrađujemo novi travnjak jer ono što je fizički uništeno ne može se vratiti u prvobitno stanje, a isto vrijedi i za odumiranje travnjaka uzrokovano bolestima, štetnicima i fiziološkom insuficijencijom (nedostatkom vode i hrane) – naglašavaju agronomi. Za korištenje raznih sredstava za održavanje travnjaka bilo bi dobro za savjet pitati stručnjaka ili čitati dostupnu literaturu. Treba računati na to da neka sredstva sadrže stvari i otopine koje mogu biti štetne, a danas postoji širok asortiman sredstava kao što su repelenti koji ne ubijaju štetnike, nego ih samo odbijaju od biljke do koje nam je stalo i njih treba koristiti kad god je to moguće. Stručnjaci ipak ističu kako su najvažniji trud, volja i znanje kako bi travnjak uspio i bio dugotrajan. Travnjacima treba posvetiti dosta vremena te je potrebno na vrijeme uočiti promjene koje bi mogle dovesti do njegova propadanja te pravilno reagirati.
Ovi travnjaci su zeleniji zbog fotošopiranja.