Prve četiri krave kupili su na aukciji u Cugovcu, kreditom. Bilo je to prije četrnaest godina, nisu za njih imali ni staje, već su ih smjestili u garažu bez krova, jer im je kuća bila uništena u ratu.
Požurio raditi
Korak po korak dozidavali su i kuću i staju, stvaravši uvjete da se vrate u Jelov Klanac, u svoj dom na vratima Plitivičkih jezera i da nastave sa stotinu godina dugom obiteljskom tradicijom bavljenja stočarstvom, proizvodnjom mlijeka i obradom poljoprivrednog zemljišta.
Od brata Ivana te roditelja Nevenke i Mihovila Turkalja najbrži je u povratku na selo bio Petar.
– Vi kako hoćete, a ja odoh – rekao je na kraju sedmog razreda roditeljima, otišao na školsku ekskurziju s društvom iz škole u Karlovcu, a potom k baki i djedu na selo. Osmi je razred završio u Rakovici. I tako još jednom otišao na ekskurziju.
– Srednju za automehaničara završio sam u Slunju. Imao sam takve ocjene da sam se mogao dalje upisati gdje sam htio, ali kod kuće je bilo posla i sve drugo bilo je samo smetnja – priča nam Petar Turkalj koji sa 28 godina već ima cijelo desetljeće radnog staža. Od oca Mihovila Petar je ove godine preuzeo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo na kojem su 31 muzna krava i 22 grla podmlatka. Krave Turkaljevih veći su dio godine na ispaši, na pašnjacima u netaknutoj prirodi. Obitelj obrađuje oko 80 hektara zemlje koju pretežno ima u najmu. Proizvedu oko 600 tona kukuruza za silažu. Siju još i ječam, ljulj, lucernu, djetelinu i pšenoraž (tritikale). U vrijeme kad su započinjali s proizvodnjom za jednu se litru mlijeka, prisjeća se Petrov otac Mihovil, mogla kupiti litra nafte. – Sada za litru nafte trebaju dvije litre mlijeka – kaže. Četiri su godine u selu Turkaljevi sabirali mlijeko i imali dvadesetak kooperanata. A onda su im prodajom karlovačke mljekare kola krenula nizbrdo. Neće Turkalji kriti da su bili na rubu bankrota. – U nekoliko dana banke su nam ukinule minus. Od propasti nas je preuzimanjem spasio Gligora – ističu.
Modernizirali proizvodnju
Sada se svaki drugi dan s gospodarstva Turkaljevih za siranu s Paga odvozi tisuću litara mlijeka. Stotinu do dvije stotine litara mlijeka dnevno obitelj prerađuje u svojoj minisirani. Proizvode polutvrdi sir koji zori minimalno tri mjeseca, polutvrdi sir od kuhanog mlijeka (bijeli, dimljeni, s dodacima vlasca, ljute paprike, medvjeđeg luka), škripavac, svježi sir, vrhnje, basu, skutu...
Prodaju na kućnom pragu, sajmovima i na eko-etno tržnici u Grabovcu. Što kreditnim zaduženjima, što ulaganjem vlastitih sredstava svoju su mehanizaciju modernizirali, a prije dvije godine otvorili su minisiranu.
– Nismo ni veliki ni mali, a nemamo se s kime udružiti jer ovdje nikoga nema. Moja je satnica pet kuna. Eh, da je barem 15, mogli bismo nekoga i zaposliti – ispričao nam je Petar Turkalj dodavši još da je unatoč svemu zadovoljan svojim poslom jer radi baš ono što voli. I nije mu dosadno.
>> Pogledajte reportažu HRT-a: Obitelji Vinković puno rada donijelo je i puno sreće
>> Dida je ‘kriv’ što je zavolio selo. Tu je ljubav prenio na djecu
>> Zbog biznisa dvije sestre u svoje su selo 'privele' i muževe
>> Prva mini sirana u Gorskom kotaru
>> Životinjska farma na pustoj Baniji
Vratio se tamo odakle je dosla ''urbana zagrebacka inteligencija''