Kad su Ivka i Mario Sever jedno za drugim ostali bez posla, agronomkinji i arhitektu sigurno nije ni izbliza izgledalo da ima nešto u onoj narodnoj: “Svako zlo za neko dobro”. Danas, četrnaest godina poslije, misle drukčije. Da nije bilo tih otkaza, ekološka poljoprivreda vjerojatno bi im, kao i u doba dok su radili, bila samo hobi.
– Počeli smo proizvoditi prije dvadeset godina, za sebe. U početku smo na čak 27 parcela imali rascjepkana tri jutra zemlja. Kad smo dobili otkaze, smišljali smo što i kako dalje. I odlučili smo da ćemo hobi pretvoriti u posao. Na natječaju smo te 2000. godine dobili 50 hektara zemlje u Lepšiću nadomak Ivanić Grada. Zemlja nije bila obrađivana deset godina, što je za ekološku poljoprivredu bilo idealno. Gospodarstvo je najprije bilo registrirano na mene, a otkad je Mario savladao osnove proizvodnje i prešišao me, imanje je na njemu. On vodi proizvodnju, ja preradu – veselo priču o obiteljskom uspjehu počinje 44-godišnja Ivka Sever.
Prodavali su ‘čudne’ biljke
U uvodu naglašava da je upravo njihovo gospodarstvo prvo u Hrvatskoj upisano u Upisnik ekoloških proizvođača poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Bilo je to u listopadu 2002. godine:
– Iste godine dobili smo i prvi hrvatski certifikat u ekološkoj poljoprivredi te prvi hrvatski ekoznak s markicom. U to smo vrijeme već radili za vanjsko tržište, izvozili ljekovito i začinsko bilje pa smo europski certifikat dobili prije nego hrvatski – dodaje.
Da je teško u nečemu biti prvi, iskusili su Severovi na svojoj koži. Valjalo je savladati sve administrativne začkoljice, lupati glavom kroz zid. I valjalo je zadobiti povjerenje kupaca kojima ispočetka i nije bilo najjasnije zašto bi trebali kupovati proizvode Severovih, po čemu su oni kvalitetniji od onih jeftinijih, dostupnih na policama trgovačkih lanaca.
Tih početnih godina supružnici nisu imali od koga učiti o ekološkoj poljoprivredi pa su puno putovali u Sloveniju, da vide kako to rade njihovi proizvođači. Danas Slovenci dolaze k njima na edukaciju, a Severovi ekološki uzgojenog povrća godišnje proizvedu više nego cijela Slovenija.
Koliko god da je nekome prije četrnaest godina izgledalo pomalo čudno što obitelj suši heljdu, sikavicu, čičak, cvijet djeteline... danas ga ne može iznenaditi raznovrsnost ponude ovog poljoprivrednog gospodarstva. Uz već znane i uvriježene voćarske i povrtlarske kulture te žitarice, oni u svojim plastenicima i na otvorenom uzgajaju i fizalis (bobičasto voće poznato još i pod nazivom peruanska jagoda) koji je izvrstan umočen u čokoladu, u njihovu je vrtu i cvijeće ehinaceje, od kojeg se radi pripravak za jačanje imuniteta, tu su i hokaido tikve – idealne za dječje kašice, u plasteniku imaju i krastavčiće nešto veće od nokta koji izgledom više podsjećaju na minijaturu lubenice, a njima se dekoriraju jela...
Prije dvanaest godina Severovi su počeli i ekouzgoj peradi. Godišnje imaju oko 1500 kokoši, pataka i gusaka. Imaju i farmu od 250 umiljatih burskih i alpina koza, na kojoj su glavne Petra i Srčeko.
– Proizvodimo kozji jogurt i mlijeko – kaže Mario.
Obitelj drži i svinje, njih pedesetak. Isto toliko imaju i košnica pčela. Na farmi su i kobile Nina i Mašenka.
– Lani smo počeli uzgajati i krave, nabavili smo junicu i bika – domeće Marijev otac Ivica, glavni traktorist na imanju. Marijeva majka Božena majstorica je za pripremu kruhova od pirova, raženog, kukuruznog i pšeničnog brašna koje Severovi proizvode i prodaju u svojim trgovinama. U ponudi imaju i kaše, griz, hladno prešano ulje suncokreta i repe, zimnicu. Svježe voće i povrće prodaju petkom i subotom na zagrebačkim tržnicama. Trgovine koje imaju na tri lokacije u gradu rade od utorka do subote. Naime, nedjeljom se ne radi na imanju i dućani su ponedjeljkom zatvoreni jer ne prodaju staru robu. Dostavu poštom u roku od 24 sata imaju u 7500 mjesta u Hrvatskoj. Rade i za izvoz.
– Prošle godine počeli smo izvoziti povrće. Puno je lakše otkako smo ušli u EU. Iako se na povrće za izvoz ne obračunava PDV, mi u Europu šaljemo samo viškove robe. Naše trgovine uvijek će biti opskrbljene jer su nas ljudi u Hrvatskoj održali i ne želimo ih iznevjeriti – govori Ivka Sever.
Najbolji pinđur na sajmu
O stručnosti ovih ekoproizvođača svjedoče i brojna priznanja koja su dobili za svoj rad. Ipak, Severovi sve vrijeme ulažu u znanje. Položili sve moguće tečajeve za ekološke proizvođače. Među nagradama koje su dobili posebno izdvajaju onu iz 2006. godine. Njihov pinđur u Subotici je dobio međunarodno priznanje za bioproizvod godine. Na taj su uspjeh dodatno ponosni jer je njihov pinđur bio bolji i od onoga makedonskih proizvođača u čijoj je tradiciji priprema pinđura.
Marijev brat Marko, 32-godišnjak s diplomom Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, na imanju je zadužen za papirologiju.
– Dao je otkaz u Microsoftu da bi prešao na bolje radno mjesto, kod nas – kaže Markov stariji brat.
U obitelji su još Ivkina i Marijeva djeca – Viktorija koja obožava životinje i želi biti veterinarka i Ivan, student poljoprivrede. Marko i Matea imaju sinčića Gabriela pa, kad nabrajaju koliko traktora imaju, obavezno moraju uračunati i njegov plastični, od kojeg se dječak ne odvaja.
>>Bolje mi je na farmi nego u vojsci. Istina, ovdje je više posla, ali sam opušteniji
>>Ostale OPG priče čitajte ovdje
bravo! ali ne isplati se pojavljivati u medijima - dohvatit ce vas kakav porezni inspektor i zatvoriti zbog 4 kune ili tako neka budalastina....ovo je ipak Croatia.