Grah ime dobiva po grčkoj riječi phaseolus, što znači bob, i latinske riječi vulgaris, što znači običan. Dolaskom iz Južne Amerike u Europu zajedno s krumpirom i kukuruzom, razvio se u najviše uzgajanu sortu mahunarki u gotovo svim zemljama. Ovisnici o jelima od graha, među kojima sam i ja, uvijek su puni hvale o ovoj namirnici, pogotovo o raznim načinima pripreme graha. Ja najviše cijenim kuhani grah pripremljen na salatu s dosta luka začinjen s malo jabučnog octa i maslinova ili bučina ulja. Pučka medicina rabi grah za liječenje bolesti kože, i to u obliku čaja za ispiranje osipa i svraba kože te u obliku brašna od graha za izvlačenje i sazrijevanje gnoja kod čireva, kod bolesti krvi. Naročito kod povišenih masnoća i karcinoma te acetonemije.

Plod graha teška je namirnica i ne podnosi ga svaki organizam zato što je ljuska graha bogata sirovim vlaknom, pektinskim i drugim teško probavljivim spojevima, pa ga ne samo bolestan već i zdrav organizam teško podnosi, a nešto lakše podnosi se pasirani grah. Grah u prehrani moraju izbjegavati: osobe bolesnog želuca i crijeva, a ako ga jedu, mora biti pasiran i začinjen biljem koje sprečava nadimanja, kao što su kim, koromač, mažuran ili timijan; bubrežni bolesnici zbog prevelika sadržaja bjelančevina, srčani bolesnici, dijabetičari zbog visokog sadržaja ugljikohidrata koji se ne uklapa u njihovu dijetu.

Znanost savjetuje preventivno uključiti u prehranu što više mahunarki kao što su grah, mahune, grašak, soja, slanutak, jer kao dobri i jaki prirodni antioksidansi štite organizam od možebitnih rizika karcinoma i srčanih bolesti. Korijen graha jak je i opasan narkotik. U novije vrijeme sve se više cijene osušene klice graha kao izvrsna prirodna namirnica koja sadrži histidin, izolecin, leucin, lizin, metionin, treonin, triptofan, valin u većem postotku od kuhanog ili sušenog graha. Mahune graha dobre su u liječenju bolesti bubrega i mjehura, visokog tlaka, reume, gihta, dijabetesa – šećerne bolesti.

U prehrani koristimo zelene mlade mahune graha ili sušene mahune graha. Mahune graha kuhati i pripremati kao salatu, juhu ili varivo. Tjedno se, kod dijabetesa, može pojesti 4 do 7 kg mahuna. Suhe mahune jednako su vrijedne kao i svježe, ali sadrže manje ljekovitih supstancija kao što je glukokinin, koji se kuhanjem i sušenjem ne razara, ali gubi na jačini djelovanja. Grah rabimo kao antidijabetik, antireumatik, antiskorbutik, diuretik, dijabetik, detoksikant, kardik.

Kontraindikacije: nadutost i težina najčešće su pojave nakon jela. Toksičnost: svježi grah i svježe mahune sadrže fazin pa nisu jestivi u svježem stanju te ih treba kuhati.  

>>Prirodni lijek djeluje dobro poput Prozaca  

Visoke cijene otjerale goste iz McDonald’sa, Starbucksa, KFC-a