Jedno je sigurno: Hrvoje Tomurad nikada ne mora žuriti u cvjećarnicu ne bi li u posljednji tren djevojci kupio cvijeće u buketu ili lončanici. Jer, taj mladić iz Globočeca nedaleko od Marije Bistrice ima punu i kuću i okućnica raznovrsnih i raznobojnih cvjetova. Njegova obitelj – majka Viktorija, otac Josip te braća Zoran, Josip, Karlo i šogorica Jasna – sezonsko, balkonsko i vrtno ukrasno cvijeće, trajnice i egzotično cvijeće uzgaja već više od dvadeset godina. Sestra Mihaela, udana u Zagrebu, vikendom znade priskočiti u pomoć.
– Nitko me ne nagovara, ali i ja rado pomažem. Više nego moj brat Ivan – povjerava nam 9-godišnja Paula, Zoranova i Jasnina kći.
Zagorsku cvjetnu priču “zakuhala” je Hrvojeva mati, inženjerka agronomije Viktorija Tomurad. Otac Josip, po struci električar, nije se odveć bunio. Ideja je, jednostavno, bila dobra. Na cestu je iz njihova dvorišta ubrzo izišao i prvi kombi, pun raznoga cvijeća. Bio je žuti pa su ga nazvali - krizantema. Sinovi Tomuradovih s cvijećem su rasli i bilo je logično da netko od njih preuzme obiteljski posao. Izbor je pao na Hrvoja.
(Foto: Matija Topolovec/ PIXSELL)
Obiteljska podjela posla
– Još krajem osamdesetih moja je obitelj prodavala presadnice rajčice i paprike. Proizvodnju cvijeća počeli smo 1991. godine, kada smo podigli prvi grijani staklenik. Krenuli smo s petunijama koje danas još malo tko želi. Sada imamo 2260 četvornih metara natkrivenoga i grijanoga prostora. U poslu smo se podijelili tako da mama i tata rade doma, Zoran i ja idemo po tržnicama, a Josip, student Fakulteta informatike i računarstva, našu je internetsku stranicu www.opg-tomurad.hr napravio još kao srednjoškolac. Najmlađi brat Karlo je gimnazijalac pa pomogne koliko stigne. Sve u svemu, lijepo je raditi s cvijećem – priča Hrvoje, elektroničar za završenim tečajevima za povrćara i cvjećara, pokazujući nam kompjutorski navođen plastenik na kojem se bočne stranice same spuštaju kada zapuše jak vjetar. Kupili su ga na kredit, a županija i općina pomogle su im subvencioniranjem kamate.
– Još od nekada smo naučili da u kući svega mora biti. Odabrali smo da naš kruh bude poljoprivreda, sami smo sebi gazde i nismo pogriješili što smo tako odlučili - kažu Tomuradovi.
Da bi bio u tijeku s trendovima u proizvodnji cvijeća, Hrvoje mora dosta vremena provoditi na internetu jer kod nas literature, kaže, nema.
– Ni ja na fakultetu nisam imala prilike učiti o cvjećarstvu. Zato smo u ovom poslu učili na vlastitim pogreškama – domeće majka.
Sad, je li i koliko tih pogrešaka bilo, danas je teško reći jer su one nakon godina i godina rada u cijelosti otklonjene.
(Foto: Matija Topolovec/ PIXSELL)
– Rado dajemo ljudima savjete kako će njegovati cvijeće, da im što dulje traje. Najčešća je pogreška pretjerano zalijevanje – svi se boje da će zemlja bit suha, ali dok god je ona vlažna, ne treba iznova zalijevati jer tada biljka požuti. U svemu treba biti umjeren. Drugi je problem prihrana. Ona ljeti treba biti jednom tjedno, kasnije dva puta. Važno je i da se prije sadnje operu lončanice i da se biljke zakapaju u svježu i što kvalitetniju zemlju, može i u šumsku. Tko posluša ono što govorimo, sigurno će imati lijepo cvijeće – savjetuje Hrvoje Tomurad.
Da ne bi bilo previše “praznog hoda”, Tomuradovi su ponudu svog obiteljskog gospodarstva upotpunili proizvodnjom i prodajom aromatičnoga bilja i božićnih drvaca, a u plastenicima i na otvorenom sade rajčice, paprike, češnjak, krastavce i druge vrste povrća. Imaju i breskve, nektarine, jabuke, grožđe te stare sorte jabuka. Obrađuju ukupno nešto manje od dva hektara vlastite zemlje.
– Povrće u plasteniku raste u kontroliranim uvjetima, bez prskanja – naglašava Hrvoje Tomurad.
Sve što ova obitelj proizvede, u prodaju nudi na kućnom pragu, dostavom poštom i redovito na tržnicama – u Zaboku su svaki dan osim nedjelje, u Mariju Bistricu odlaze petkom i nedjeljom, u Zlataru su utorkom, četvrtak je “rezerviran” za Krapinu, na zagrebačkoj tržnici Kvatrić prodaju subotom.
Cvijeće do kupaca šalju poštom po cijeloj Hrvatskoj, najbolje idu egzotične vrste koje drugi proizvođači nemaju, te trajnice.
Začinsko bilje je hit
– Od balkonskog cvijeća najbolje se prodaju pelargonije i egzotične vrste. Sve je veća potražnja za začinskim biljem kojeg također imamo u ponudi – govore Tomuradovi.
Kada će tko na godišnji odmor, uspijevaju se među sobom dogovoriti. Ali, kada neka općina zatraži da u sjedištu zasade parkove s cvijećem, kao što je to tražio Lobor, svi zasuču rukave.
– Naše je cvijeće posađeno i u Konjščini i Hrašćini, a žutu ivančicu koju uzgajamo proslavila je kalvarija u Mariji Bistrici. Od kako smo je ondje posadili prije pet-šest godina, mnogi su nas došli pitati upravo za taj cvijet – kaže Hrvoje Tomurad kojemu je želja još malo modernizirati proizvodnju pa pored postojećih šest podići još poneki plastenik.
Ovaj je mladić iznimno zadovoljan što je upravo cvjećarstvo odabrao kao životni poziv. A kad djevojci pokloni živo, a ne rezano cvijeće, zacijelo će i ona biti zadovoljna.
>> Opširnije o kandidatima za najbolji OPG pročitajte OVDJE
jako lijepo.