Dobro sjeme, presadnice te supstrat i klimatski uvjeti nisu najbitniji faktori za uspješan rast biljaka. Jer, ako nema vode, odnosno redovitog zalijevanja, onda svi prethodni uvjeti neće biti dostatni da biljka dobije tekućinu koju gubi isparavanjem i cijeđenjem tla.
Usto, kiša najčešće ne zadovoljava potrebe zasađenog bilja za vlagom. Stoga je, s obzirom na velike površine nasada, u komercijalnoj proizvodnji bilja vrlo čest sustav navodnjavanja – tako će zasađene kulture dobiti potrebnu količinu vlage za rast, razvoj, prehranu te povećanje uroda.
Osim optimalnog uroda, brojne su druge prednosti navodnjavanja – tako se štedi i vrijeme koje bismo potrošili zalijevajući, a nasadi se ravnomjerno opskrbljuju vodom.
Prilagodite navodnjavanje vrsti kulture
Stručnjaci tvrde da navodnjavanje povećava porast prinosa i do 50 posto, što će vam potvrditi i mnogi uzgajivači. Isto tako, odmah će vam reći i kako je takav sustav prilično skup te je gotovo nemoguće ugraditi ga bez dobre ušteđevine ili kredita. Nažalost, iako je navodnjavanje neophodno i jedan od osnovnih uvjeta za one koji se bave intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom, kod nas je ono još uvijek zastupljeno u malom omjeru.
No broj obradivih poljoprivrednih površina “pokrivenih” nekim od kontroliranih sustava zalijevanja ipak polako raste. Uvođenje sustava zahtijeva temeljito informiranje, konzultiranje sa stručnjakom te nabavu potrebnog materijala. Sustav biramo s obzirom na vrste i starost zasađene kulture, njihov prinos, veličinu površine nasada, kakvoću i konfiguraciju tla (osunčanost, kosinu, izloženost vjetru, visinske razlike... ) te klimatsko okruženje (temperatura, količina i raspored padalina). Valerija Pokos Nemec, viša stručna savjetnica iz Savjetodavne službe Varaždinske županije, navodi nekoliko bitnih kriterija da bi navodnjavanje bilo učinkovito:
Bitno je bilje i noću zalijevati
– Sustav mora imati i mogućnost noćnog navodnjavanja kako bi se spriječio termički šok biljaka, zatim optimalno korištenje struje i vode zahvaljujući automatskoj regulaciji i isključivanju sustava u slučaju kiše, uštedu vremena i radne snage, pružajući tako biljkama konstantnu i idealnu njegu te maksimalnu izdržljivost sustava u svakoj situaciji, pa i za izuzetno vrućih i sušnih ljeta – kaže agronomkinja.
Najrasprostranjeniji su sustavi navodnjavanja miniraspršivačima, navodnjavanje “kap po kap” te navodnjavanje kišenjem, a postoji i sustav podzemnog navodnjavanja u kojem se voda dovodi otvorenim kanalima ili podzemnim cijevima do korijena biljke.
– Pri navodnjavanju kišenjem tehničkom opremom omogućuje se dovođenje vode na navodnjavanu površinu simulirajući prirodnu kišu. Voda je u sustavu kišenja pod tlakom te izlazeći kroz mlaznicu prska tlo i/ili biljke – kaže Valerija Pokos Nemec.
Ovakav sustav najviše se koristi u navodnjavanju vrtova i parkova. U navodnjavanju miniraspršivačima voda na tlo pada u obliku malog mlaza ili maglice. Od navodnjavanja kišenjem razlikuje se, otkrila nam je agronomkinja, po tome što sustav radi pod manjim tlakom i što se navodnjava samo dio površine gdje se razvija glavna masa korijena.
Treća metoda, navodnjavanje “kap po kap”, koja se više koristi u povrćarskoj i cvjećarskoj proizvodnji u zaštićenom prostoru ili na plantažnoj voćarskoj proizvodnji na otvorenom, temelji se na postavljanju plastičnih cijevi koje imaju izbušene rupice kroz gredice i po tlu. Na taj se način sporim, ali optimalnim tempom vlaži tlo. Ovom se metodom najpreciznije može dodavati voda potrebna tlu.
>>Navodnjavanje oranica je ključ njihova uspjeha
