Diplome doktora veterinarske medicine oboje su u rukama imali godinu prije roka. Bili su te 2000. na životnoj prekretnici i valjalo im je dobro promisliti što dalje. Ostati u Zagrebu i “pljunuti” na struku? Ili se vratiti u rodnu Slavoniju i zasukati rukave?
On je svirao bas najprije u tamburaškom sastavu Dyaco, pa u bendu Kužiš, stari moj i baš je bio dobio ponude da svira u Ladu i Tamburaškom orkestru HRT-a. Svojom je svirkom bio uveseljavao i Tuđmana i Mesića i Ćiru i Mamića... Ipak, odlučili su Nina i Goran Jančo da će se vratiti kući.
Danas su itekako svjesni da su dobro postupili. U godinama zajedničkoga života podigli su najsuvremeniju privatnu svinjogojsku farmu u Hrvatskoj, u kojoj godišnje proizvedu 6000 svinja. Kane sagraditi i opremiti i mini klaonicu u kojoj bi prerađivali meso te farmu za još 500 krmača. Da bi svojim svinjama osigurali potrebne izvore proteina, obitelji Jančo u planu je i gradnja pogona za preradu soje jer sada moraju uvoziti sojinu sačmu iz dalekoga Brazila. Žele se udružiti s nekolicinom uzgajivača svinja i s njima pokucati na vrata velikih tržišta.
Svadbeni dar za farmu
Ostvare li sve svoje naume, a Goran je uvjeren da će baš tako biti, na gospodarstvu Jančo bit će još šestero zaposlenih, a 50-ak obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava moći će se “vezati” na njihovu proizvodnju i prodaju.
– Sve ovo ne bi imalo smisla ako ne uspijemo sinove Karla i Marka odgojiti da cijene rad. Kada bih mogao birati, odrekao se svega materijalnog samo da u tome uspijem – kaže Goran dok nas vodi prema farmi u kojoj njegovi dječaci u dobi od sedam i jedanaest godina rado provode vrijeme pomažući roditeljima, pa i sadeći cvijeće ispred nje.
– Supruga je odrasla u Osijeku, ja u stanu u centru Đakova, pokraj katedrale. Nikakav poljoprivredni “pedigre” nismo imali. Nina je kao mala odlazila na selo k baki u Baranju, ja tetki u Punitovce. Moji su se roditelji bavili ugostiteljstvom, njezini su bili zaposleni u Saponiji – počinje 40-godišnji Goran Jančo.
Ostavili siguran posao
Nastanili su se on i supruga u Đakovu i zaposlili kao terenski veterinari. Zatim je Nina prešla u Žito gdje je dogurala do mjesta upraviteljice farme na kojoj je bilo 4000 krmača. Goran se zaposlio u veterinarskoj ambulanti Martes koja se nalazi u sastavu grupacije Osatina. On je napredovao do mjesta direktora veterinarske ambulante u Josipovcu Punitovačkom. Poslovi su im oboma bili sigurni, a plaće dobre.
Umjesto da odu na kakvo romantično putovanje, Nina i Goran Jančo novac koji su dobili u svatovima odlučili su utrošiti za kupnju stare farme u Punitovcima, selu nedaleko od Đakova u kojem je rođen Goranov otac, podrijetlom Slovak. Ondje su smjestili 200 svinja za tov.
Plaće su trošili na kupovinu zemlje, “uvaljivali” se u minuse na tekućem, samo da kupe još koji hektar. Prije dvanaest godina odlučili su osnovati obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Dvije-tri godine istodobno su “gurali” dva posla. Shvatili su da tako više neće moći ako žele razvijati vlastito gospodarstvo. A željeli su. Da ne bi izgubili sigurne prihode koje su imali, Nina je dvije godina bila zastupnica farmaceutske tvrtke za Slavoniju i Baranju, za prodaju lijekova. Istodobno su povećavali površinu zemlje koju obrađuju. I sve bi išlo baš onako kako su i zamislili da nije bilo beskrajne papirologije koja ih je dovodila do očaja, pa je bilo dana kad su se znali zapitati što im je sve ovo uopće trebalo.
– Četiri smo godine morali sređivati papire da zemljište koje smo kupili u gruntovnici uspijemo prenijeti na sebe. Kad smo sve dozvole i dokumente prikupili, htjeli smo podići kredit, ali ni naša matična ni druge banke nisu prepoznale potencijal projekta suvremene svinjogojske farme. Naposljetku sam došao u Zagrebačku banku i kazao da nikakvih zakulisnih igara nema, da dajemo svu svoju imovinu pod hipoteku. I tu smo dobili kredit. Tada je krenuo ljepši dio priče. Počela je gradnja, na zemljištu su bile dizalice, kamioni... i to čovjeka ponese – kaže Jančo.
Šest mjeseci nakon što su se radnici vinkovačke građevinske tvrtke Raspon prihvatili posla, na zemljištu izvan Punitovaca “niknula” je suvremena svinjogojska farma u koju je utrošeno 14 milijuna kuna. Prije tri godine onamo se uselilo matično stado od 200 nazimica i osam nerasta.
– Supruga se odlučila za francusku genetiku. To su križanci finskog landrasa i velikog jorkšira. Radi se o dugačkim i velikim svinjama, plodnim i dobrim majkama.
Danas tim genetskim materijalom opskrbljujemo farme u Hrvatskoj. Naši su rezultati u top deset onih kakve imaju svinjogojci na farmama u Francuskoj. To znači da naše krmače u 2-3 ciklusa godišnje oprase 31 do 32 praseta – tumači nam nekoć perspektivni glazbenik, a danas još uspješniji poljoprivrednik.
– Kad sam se odlučio za poljoprivredu, tamburu sam objesio o klin i nikada više nisam zasvirao – ispričao je Goran Jančo.
>>Pogledajte reportažu HRT-a o OPG-u Jančo
>> 78 poljoprivrednih gospodarstava u utrci za Agrooskar
evo samo da stavim komentar da hrvati ne komentiraju znači niti ne čitaju članke gdje se piše o radu. svaka čast obitelji Jančo