– Jedan od nas dva bude gazda v hiži. A ti ne buš taj – govori nam Petar Jadek kako je te 1978., kad se oženio svojom Zdenkom, izgledao početak njihova zajedničkoga života. Je li uistinu bilo baš tako, ponajbolje znaju njih dvoje. A oni se ne mogu dogovoriti čije su to riječi zapravo bile. No zato uglas govore tko je što donio u miraz. Ona je, osim komadića zemlje, dovela kravu, on bređu kobilu.
Trgovkinja iz Vižovlja kod Velikoga Trgovišća znala je, kad se te davne godine udavala, u kakvu kuću dolazi. U obitelji Jadek iz Zaboka poljoprivreda se prenosila s koljena na koljeno, od 1956. godine, kada se njome počeo baviti Petrov djed. Petar i Zdenka samo su nastavili gdje su stariji stali.
– Prodal sam kobilu i ženinu zemlju i kupil traktora. Za života sam kupil 13 novih traktora. I deset novih auti. Za jednog sam traktora imal kredit u švicarcima. Rata je sa 4600 bila skočila na 7000 kuna. Sad kredita više nemamo, a imamo četiri traktora, tri kombajna i sve priključke – pripovijeda 59-godišnji Petar Jadek.
Zahvaljujući mehanizaciji u koju je oduvijek ulagao da si olakša rad, Jadek je nekoć i drugima "delal iz usluge".
Gizdavi šampion Cezar
– Nekad su moji držali krave, za mleko, a konji su služili samo za rad. Zagorje je i onda kak' i sad bilo škrto na zemlji – kaže Petar.
Jedno je vrijeme i on imao više krava nego konja, početkom devedesetih proizvodnja mlijeka baš se bila zahuktala. No odlučio je isprazniti staju krava i prebaciti se na uzgoj hrvatskih hladnokvrnjaka.
– Sve sam kockice posložil, al' vremena su se promijenila. Sajmovi su ukinuti, otkupa nema. Ostale su samo izložbe. Kad sve deš na digitron, ni konji danas nisu isplativi. Al' oni su i ljubav – jer z konjima delam od petnaeste – i tradicija – govori Petar Jadek vodeći nas u staju od 500 četvornih metara. Ista je tolika i površina skladišnoga prostora za spremanje stočne hrane i čuvanje mehanizacije na imanju gdje je ratarstvo zapravo "u službi" stočarstva. Tu su i silosi za žito i kukuruz.
Trenutačno je na obiteljskome gospodarstvu podignutom na kraju slijepe ulice u Zaboku devet kobila, tri pastuha i sedam ždrebeta pasmine hrvatski hladnokrvnjak. Imaju Jadekovi i kobilu, pastuha i ždrijebe pasmine mađarski gidran. I pet muznih krava.
– U štali sam z jutra i z večeri – kaže Petar vodeći nas prema jednom posebnom boksu u kojem "caruje" Cezar. Šest mu je godina i ima 840 kilograma. Gizdav je, počešljan, lijep i jak. Baš kako i dolikuje jednom šampionu. Hrvatski hladnokrvnjak Cezar, ponos u staji Petra Jadeka, titulom se šampionskog grla ovjenčao prije dvije godine u Zlataru.
– Osim njega, imamo i pastuhe Sokola i Cvetka – pokazuje Jadek životinje koje su netom prije bile pristigle s ranča naspram njihove obiteljske katnice, na okrepu i osvježenje od sunca koje je neumorno pržilo. Jadekovi konji uživaju u hladu voćnjaka, ograđeni drvenom "kaubojskom" ogradom, bez električnog pastira. Kada dođe vrijeme da pođu u štalu, Petru upomoć priskoči dečko iz susjedstva, koji preko slijepe ulice razvuče konop i tako napravi prolaz za konje koji u kasu odlaze prema staji gdje ih "čekaju" krave.
Umjesto novca broji riječi
– Od svake krave bude petnaest litri mleka na dan – kaže Petar. – Je, a nama šest litri treba za večeru – dodaje njegova Zdenka.
Naime, u odvojenim kućama tik uz roditeljsku, ali zajedno za stolom, žive i sinovi Jadekovih s obiteljima. Dragomir i Maja roditelji su osnovnoškolca Leona i Tare. Vedranovi i Vlatkini blizanci Vid i Vito završili su prvi razred, a njihova sestrica Vani ima 18 mjeseci. – Mladi nam pomognu kol'ko stignu – govore supruzi.
Žalosti i Zdenku i Petra što uzgajivače konja, baš kao i poljoprivrednike općenito, danas mnogi ne cijene.
– Dojde nam sim škola, 80 djece. I svi nose zatiču. Smrdi im.
A kad bi znali s koliko ljubavi i pažnje timare i uljepšavaju svoje konje. Uostalom, mogu to vidjeti kad Petar upregne konje u starinsku kočiju za koju je izdvojio kao da je kupovao automobil – devet tisuća eura.
– To mi je, onak, za dušu – kaže Petar koji svoje ljepotane pokazuje na izložbama u Gudovcu, Pregradi, Zlataru, Kloštar Ivaniću...
– Kad dojdem na državnu izložbu u Sunju, dva dana na otvorenom spim. To je doživljaj slobode – kaže.
Sa svake od tih izložaba kući se vraća s priznanjima. Koliko su puta njegovi konji do sada nagrađeni nitko nije izbrojio. Kad već na konjima ne može zaraditi, pa novca za brojenje nema, Petar Jadek kaže da broji ženine riječi: – U samo jednom danu izgovori ih sedam tisuća – smije se dok njegova Zdenka samo vrti glavom i odmahuje rukom. Kaže da je u gotovo četiri desetljeća braka od supruga navikla svašta čuti.
>>Pogledajte HRT-ovu reportažu: Poljoprivreda je kak´ Zagorci veliju od 0 do 24 sata
>> Moderni svinjogojci iz Slavonije: Nisu imali ušteđevinu, njive su kupovali minusom na tekućem
>>Na rodnom, u ratu opustjelom ognjištu, ostvarili su svoj san
>> Selo nije vjerovalo da među poljima mogu roditi jabuke
>> Ekološku hranu uzgajaju u rajskom vrtu Sredozemlja
>> Ostali su na cesti s dvoje djece i prihvatili se posla koji nisu znali
>> Salatu nisu znali ni složiti u gajbu, a sad uzgajaju 500 tona raznog povrća
