Hrvati slabo vjeruju u energetske certifikate, važna im je toplina i prije bi odabrali stranog arhitekta

upravo je slaba informiranost razlogom što samo 55% građana ne vjeruje u energetsko certificiranje - kad bi građani znali da takvo ruglo ne postoji gotovo nigdje u svijetu, u "sustav" ne bi vjerovao nitko. sama koncepcija u kojoj krajobrazni arhitekt ili građevinac-statičar preko noći postaje stručnjak za energetiku - nakon jednotjednog tečaja - očito pokazuje da tu nešto smrdi do neba. kad se tome doda prisila izdavanja certrifikata za stare građevine čiji vlasnici niti traže poticaje niti imaju sredstava za obnovu - onda postaje jasno da je riječ o grubom i primitivnom haraču, čija jedina srvrha je da osigura neprripadnu materijalnu korist određenim interesnim skupinama, slično kao i naknade za javne bilježnike i odvjetnike. u svijetu postoje vrlo razvijeni alati za energetsko modeliranje, koji mogu dati vrlo pouzdane podatke i jako su korisni za procjene velikih građevine koji puno troše ( a ne bogačkih hiža gdje žive ljudi koji jedva preživljavaju i koji se moraju grijati da se ne smrznu). kod nas takvi stručni alati ne dolaze niti u obzir jer ih mogu koristiti samo stručnjaci koji se doista razumiju u energetiku i joji se energetikom dugotrajno i karijerno bave. no stručnjaci su kod nas prognana vrsta - novci se zgrću tako da se od ministarstva dobije formalni papir, licencu za nešto, i onda se "udara harač". zato svi koji neku struku dobro poznaju moraju iseljavati iz hrvatske.