Vidjela sam natječaj na Večernjakovu portalu. Neke sam slike već imala, a onda sam uslikala i neke nove i jednostavno ih objavila. Sama sebi sam rekla – tko zna, možda bude nešto od toga. I eto, posrećilo nam se – kaže osamnaestogodišnja učenica slavonskobrodske Gimnazije Ivona Žufić.
Ankica vrt svakodnevno okopava i zalijeva, a kosi svaki drugi dan
Zahvaljujući njezinim fotkama, vrt njezinih bake i djeda Ankice i Ivana Vlainića iz Brodskog Vinogorja proglašen je najljepšim na Večernjakovu natječaju. Kada je doznala za pobjedu, sva sretna nazvala je baku.
Cijela obitelj okupila se ispred računala i čitala poruke. Iako su znali da im je vrt zaista lijep, svi su bili iznenađeni. Baka Ankica u kuću muževih roditelja doselila se nakon udaje 1968., a vrt je počela uređivati nakon svekrove smrti. Otišavši u mirovinu, supružnici se imali znatno više slobodnog vremena pa su počeli sve više vremena provoditi u vrtu. Na mnoge otprije zadane stvari nadograđivali su neke svoje zamisli.
Biljke dolaze iz svih krajeva svijeta
Primjerice, na mjestu nekadašnjeg dječjeg bazena niknulo je prekrasno jezerce, a voćke su uglavnom ostale
netaknute. – Nekad je ovdje bila staja s kravama, a malo dalje sadili smo krumpir i luk. Kasnije smo povrće premjestili u drugi, stražnji dio vrta, a ovaj prednji uredili po svom ukusu – govori Ankica. Vrtom Vlainićevih dominira forzicija ili zlatna kiša, koja u proljeće osvaja svojom prekrasnom žutom bojom. Oko njih su oleandri, ruže, šimširi, juke, pa čempresi u obliku kugli... Tu su drijenak, kana, dalija, ali isto tako i surfinije, pelargonije i drugo ukrasno cvijeće. Na sve su dodali i pokoji etnodetalj poput starih drvenih kotača, a od žice su napravili stalak za cvijeće.
Unuka Ivona poslikala je vrt te prijavila baku i djeda na naš natječaj
– Vrt zalijevam i okopavam svako jutro, travnjak kosim svaki drugi dan, a cvijeće u lončanicama prihranjujem supstratima i gnojivom. Ima puno posla, ali nekako na to ne obraćam pažnju. Samo gledam da sve bude čisto i uredno. Taj rad meni predstavlja zadovoljstvo – nastavlja Ankica. Ivan je zadužen za reckanje škarama i oblikovanje drveća, a ostalo uglavnom radi ona. – Žao mi je što Ankica sada mora gurati kosilicu.
Nažalost, razbolio sam se pa moram izbjegavati napore – kaže Ivan. Kada dođu u posjet Vlainićevima, prijatelji i rodbina uvijek se iznova oduševe. Nikada ne budu u kući, nego svi zajedno sjede u dvorištu i uživaju. – Osjećaj je najljepši ujutro i navečer, osobito kada upalim svoj mali slatki potočić. Doslovno se liječim i odmaram dušu uz njegovo žuborenje, kavu i novine – zaključila je Ankica.
