Baš su im te 1997. godine dobro došli novci koje su dobili na dar u svatovima. Imali su jedinstvenu priliku kupiti novi automobil i konačno se riješiti starog golfa jedinice. Ali “friški” supružnici Ivica i Draženka Malnar na brzinu su se dogovorili i kupili – kombajn.
– Njime sam odmah zaradio 15.000 maraka, za novoga Passata – prisjeća se Ivica Malnar.
Ako je ikada prije i mislio drukčije, tada je shvatio da se od poljoprivrede može živjeti. Kad danas vraća film unatrag, svjestan je da zapravo drukčije i nije moglo biti. Dok su se njegovi vršnjaci u Bektežu nedaleko od Kutjeva igrali skrivača i trčali seoskim ulicama i dvorištima, Ivica je sjeo za upravljač traktora. Imao je, kaže, pet godina kada je prvi puta vozio. Ili barem pokušao.
– Bio sam premalen da bih mogao dohvatiti sve papučice. Zato je sa mnom bio dvije godine stariji prijatelj. On je stiskao kvačilo, ja kočnicu. Kad sam bio stariji, dok se društvo igralo, ja sam morao kombajnirati. Mislio sam tada, kada budem veliki, nikada više neću imati posla s poljoprivredom. Al’ danas sam zahvalan roditeljima što su me poticali da im pomognem. Tako sam stvorio radne navike – kaže.
Usluge ključ uspjeha
Zato što danas misli ovako, možda je ponajviše “kriv” Ivičin otac Josip Malnar koji je u Bektež prije puno godina došao zbog posla. Bio je Josip radnik u seoskom mlinu, a kad se zaljubio u ovdašnju djevojku, Mariju, nije mu bilo druge nego ostati gdje jest. Vrijedan kakav jest, počeo je stvarati vlastito gospodarstvo pa je mehanizacijom koju je uspio kupiti za sebe i drugima obavljao usluge. Baš to – pružanje usluga u poljoprivrednoj proizvodnji – danas radi i Josipov sin Ivica. Samo, njegovi su strojevi kudikamo “moćniji” od očevih. Kad je prije godine dvije godine za dva milijuna kuna kupio najsuvremeniji kombajn na svijetu, postao je prava medijska senzacija.
– Sad imam dva takva kombajna. Sve ulažem u mehanizaciju. Imam i novi traktor vrijedan 200.000 eura – kaže, nabrajajući koliko još traktora ima. Najstarijem su tek dvije godine.
Sve se samo isplati
– Sve što imamo rentabilno je i na kraju se samo isplati. Za vlastite potrebe obrađujem 450 hektara zemlje, za suradnike još 1300 hektara. Pa ne možeš ovaj posao raditi bez dobrih strojeva. Da sam kupio vikendicu, nitko ne bi ni znao da je imam. Ovako, kombajne i traktore vide svi. Od 1997. godine kupio sam tri nova kombajna i 15 do 16 traktora. Tehnologija je toliko otišla naprijed, a mi smo na tržištu. Svake godine povećavamo posao, i to zahvaljujući novitetima u mehanizaciji. Puno radimo, izjutra oko pet-šest počinjemo. Ali kako to obično biva, drugi ti sve mogu oprostiti, osim uspjeha. Vjerujem da se svakome u životu ukaže njegovih pet minuta. Samo ih treba dobro iskoristiti, odabrati pravi smjer. Ja sam to učinio – priča Malnar u čijem je obrtu petero zaposlenih, s redovitim primanjima.
Foto: Marko Mrkonjić/PIXSELL
Jedan od njih je i brat Željko, zadužen za brigu o duhanu kojeg godišnje proizvedu oko tri tone i koji suše u vlastitoj sušari. Željkova su odgovornost i radnici. Tijekom sezone radova u polju zapošljavaju petnaest sezonaca.
– Poljoprivreda je tvornica pod vedrim nebom i nikad ne znaš hoće li godina biti dobra ili će ti sve propasti – govori Ivica, a njegova supruga Draženka, agronom po struci, potvrđuje. Zadužena je i za silnu papirologiju oko poslovanja. Radnicima kuha ručak i večeru. I savjetuje muža.
– Htio sam kupiti automobil, a ona je rekla da pričekam i da je bolje da kupim priključak. Tako je i bilo. Najprije mehanizacija, onda automobil – smije se Ivica Malnar pa prekida razgovor da se javi na telefon koji stalno zvoni. Ove je godine zasadio grašak na 30 hektara. Brali su ga strojno, na dan kad smo posjetili Malnarove. Javljaju mu da su plodovi “sredili” kombajn. Trebalo je rastavljati, čistiti. Kad se takvo zlo dogodi, stroj valja odmah osposobiti. Najskuplji je kad ne radi ništa.
– Tako to ide. Posla ima cijeli dan – govori dok idemo preko dvorišta. Zastajemo, razgledavamo traktore, silne priključke. Sve suvremeno, kompjuterizirano.
Volonter u politici
– Lako je takav traktor vozit’. To može sva’ko. Ja sam im’o dva “zmaja” – dobacuje Ivici otac Josip. Kaže još i da je razočaran što u njihovu selu više nitko ne drži kravu. – Sad vodaju pse – kritizira. Na te njegove riječi Ivica samo sliježe ramenima. Čeka da radnici dovezu kombajn s polja graška, da ga čiste. Potrajat će to do duboko u noć. A sutra sve ispočetka.
Njegova mehanizacija ovih je dana raštrkana po slavonskim njivama. Ima ih i s požeške strane, i s druge strane Papuka – od Orahovice, Crnca, Malinovca...
A kad dođe iz njive, otići će Malnar, premda u radnom odijelu, do gradske uprave. On je, “onako” volonterski i bez naknade, dogradonačelnik Kutjeva na čijem je čelu najmlađi gradonačelnik u Hrvatskoj, 26-godišnji Josip Budimir. Malnar je i jedan od osnivača ratarske udruge Ledina.
– Pitaju me ljudi kad se uspijem naspavati, pa im odgovaram da je to kad kćeri Petru i Klaru odvedem u kino. To mi je jedina prilika da odspavam, a da me ne budi zvonjava mobitela – kaže.
>> Opširnije o kandidatima za najbolji OPG pročitajte OVDJE
ne treba se busati o prsa sa dug... kad reznu poticaje, a ratu kredita treba vratiti... sretno