Nikako neće pogriješiti da, kada govore o sebi, kažu da kroz njihov život sve vrijeme teče – mlijeko.
Bilo je to najprije na poslu, gdje je Zlatko Mužinić bio mljekar u Dukatu, a njegova Ankica inženjer prehrambene tehnologije u istoj tvrtki. Zatim je mlijeko poteklo i s njihove farme muznih krava, najprije malo, a od prije više od deset godina to su tisuće i tisuće litara koje cisterna odvozi s imanja u Križevčecu nedaleko od Svetog Ivana Zeline. Prošle godine isporučili su 900.000 litara mlijeka, najviše u Zagrebačkoj županiji.
Ankica i Zlatko upoznali su se na poslu. Ona je rodom iz Bosanske Posavine, u Zagreb je došla na studij, kasnije se zaposlila u istoj tvrtki kao i Zlatko. Vjenčali su se 1987. godine.
– Napravili smo farmu sa 17 krava. Muž je mislio da će nas s tim blagom osigurati za mirovinu – priča Ankica Mužinić. Naravno, nije tako bilo. Prije 14 godina tražili su, i dobili, kredit za izgradnju velike štale. Danas imaju 400 grla goveda – krava, junica, bikova i teladi.
Dukatu uvijek vjerni
U Dukatu više ne rade, ali su mu ostali vjerni pa mu dnevno isporuče oko 2500 litara mlijeka. Ankica i Zlatko četvrta su generacija koja na djedovini u Križevčecu uzgaja stoku. Zapravo, ne baš na djedovini.
– Zlatkov pradjed Ivan Puretić “udao” su u ovu kuću. I njegov otac Josip doselio se k baki Barbari – objašnjava Ankica.
– I ja sam imal krave, sam kaj je prije bilo bolje. Delal si manje, a imal više. Da sam imal teladi kak’ sad sin Zlatko, ja bi se bil vozil u zlatnom Mercedesu i kupil bi Zelinu bez brige. Prije, kad ni bilo strojeva, bilo je lakše. Zato kaj je bilo ljudi – priča Josip Mužinić kojemu “još jedna let fali do 80”. Ispripovijedat će on i da se nekoć radilo preko zadruge od koje su dobivali telad, smjesu, lijekove... sve što je trebalo za životinje.
O prodaji nisu morali brinuti, radila je to zadruga, a svaki je uzgajivač dobio po kilogramu mesa dogovorenu cijenu.
Prvo štale, pa kuća
Deda Josip zatim nas odvodi do staje koju je on podigao.
– Najprije su se pravile i proširivale štale, a tek onda kuća – domeće Ankica Mužinić.
I zaista, osim dvije manje staje, Mužinići su pri dnu dvorišta podigli jednu veliku koju su u međuvremenu proširivali. To je tzv. “lauf staja” po kojoj se krave mogu slobodno kretati. Obitelj ju drži besprijekorno čistom.
Roditeljima Ankci i Zlatku uveliko u svim poslovima pomaže i njihovo četvero djece. Kći Jelena je diplomirani agronom, trenutno na stažu po modelu ministra Mrsića, za 1600 kuna mjesečno. Marija je studentica zadnje godine veterine pa je logično bilo da roditelji njoj prepuste i posao spaljivanja rogova tek okoćenim telićima:
Foto: Anto Magzan/PIXSELL
- Radim sve kaj treba oko životinja – kaže djevojka. - A ja sam Pepeljuga, stalno brišem i čistim – kroz smijeh domeće njezina sestra Ivana, studentica zadnje godine poreznog prava. Najmlađi među njima, brat Josip, s ocem je u polju. On je student prve godine Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima. I obožava konje. Malo poviše staje s kravama njegovo je “carstvo” po kojem trčkaraju dva ždrijebeta i četvero odraslih konja.
Obitelj Mužinić obrađuje 140 hektara zemlje. Posadili su kukuruz, ječam, zbog, tritikale, djetelinsku travnu smjesu. Sve što proizvedu, treba im za prehranu goveda.
- U početku smo držali domaće hrvatske simentalke – goveda kod kojih je bilo više mesa, a manje mlijeka. Tada je jedna krava u laktaciji – od telenja do zasušenja – davala 3000 litara mlijeka. Sada naše krave u istom razdoblju daju više od 7000 litara mlijeka. To smo postigli kvalitetnim genetskim materijalom za osjemenjivanje kojeg smo nabavljali u Austriji i Njemačkoj pa su tako naše krave postale prave Europljanke – kaže Ankica Mužinić.
Inspiraciju za davanje imena kravama ona i kćeri našle su u – sapunicama. U staji imaju i jednu misicu, Violet, koja je tu titulu dobila kao prvotelka na izložbi u Vrbovcu.
- Ako djeca budu željela nastaviti s ovim poslom, onda ćemo na gospodarstvu napraviti seoski turizam i ponuditi svoje, ali i proizvode ovdašnjih poljoprivrednika – kaže Ankica Mužinić.
Još i tovilište za junad
Obitelj ima u planu i izgradnju staje za tov junadi te uvođenje novih tehnologija za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, odnosno žele iskoristiti toplinsku energiju iz biomase, kako bi mogli grijati plastenike koje namjeravaju podići za ekološku proizvodnju povrća.
- Cijeli život smo uložili u ovaj posao i da sve preko noći nestane, ne znam što bih radila. Naša sva djeca znaju raditi sve poslove na farmi, a hoće li od nas i preuzeti posao, ponajprije ovisi o državi – objašnjava Ankica Mužinić.
Razočarana je, priznaje Ankica, što je posljednjih godina zbog loše poljoprivredne politike poprilično smanjen broj proizvođača i krava i proizvođača mlijeka.
>> Opširnije o kandidatima za najbolji OPG pročitajte OVDJE
Simpatična cura ova u starkama na prvoj slici.