Mlada dizajnerica interijera svoj životni poziv našla je nakon studija krajobrazne arhitekture i godina provedenih kao instruktorica jahanja. Materijali i prostori inspirirani prirodom Miju Lučić nadahnuli su da se upusti u avanturu, osnuje vlastitu tvrtku Mia Mai i krene “unositi sunce” u tuđe živote i domove. Ova mlada majka vrlo je svestrana i aktivna u svim sferama života, privatno i poslovno isprepliću joj se svakodnevno, a nama je otkrila kako se sa svim tim nosi.
:: Kad ste shvatili da želite biti dizajnerica interijera?
Nekako sam to znala oduvijek. Odmalena sam preuređivala sobu bar jednom tjedno, a što sam bila starija, dopuštali su mi da se igram i u cijeloj kući. S godinama su me počeli za isto angažirati prijatelji i obitelj i tako je krenulo s ozbiljnim ponudama i sve većim zahtjevima..
:: Vaš je posao uređenje svih prostorija, no postoji li ona koja je vama najdraža?
To bi definitivno bio dnevni boravak. Njegova mogućnost podjele na više zasebnih dijelova izrazito mi je privlačna. Tako jednu prostoriju možete dizajnirati u više manjih dijelova različitih stilova.
:: Najveći problem s kojim se susreću dizajneri interijera?
Svakako komunikacija. Bilo s majstorima ili s klijentima. Svaki dio zadatka odrađujem sama, ponekad uz tehničku pomoć, no u procesu sam od konceptualizacije do realizacije i zadnjeg dekorativnog elementa. Kada pritom vaš rad ovisi o radu drugih, događa se da se projekt oduži.
:: Kojem se stilu uvijek rado vraćate?
Filozofija mog rada potreba je za vraćanjem prirodi. Nastojim uvjeriti klijente da su odabir prirodnih materijala, boja, tekstura i oblika najbliži motivi za dobre emocije. Usklađivanjem i djelovanjem s prirodnim i starim komadima vraćamo izgubljene emocije iz djetinjstva, a unosimo u dom ono dobro poznato i toplo. S druge strane, funkcionalnost doma postižem modernom tehnologijom.
:: Smatrate li dizajniranje interijera vidom umjetnosti?
Kad me ljudi puste u svoj dom, to doživim vrlo osobno i želim odraditi sama, oči u oči i duša u dušu s klijentima. Moja odgovornost i zadaća su unapređenje njihove kvalitete života pa to shvaćam vrlo ozbiljno. Pritom ostavim dio sebe u prostoru čiji ugođaj nekog čini zadovoljnijim, potakne nove emocije i uljepša živote. Jer da, interijer potiče emocije i to ga čini umjetnošću.
:: Uz posao, tu je i privatni život, kako sve to uspijevate uskladiti?
Posao me prati kamo god idem i nikad se privatno ne izoliram od projekata, ali kad je posao ono što radiš s užitkom, tada odmor nije bijeg, nego samo nadogradnja stila života. Trudim se i da dovoljno vremena provedem s kćeri. Ona je sa mnom od samih početaka, a najbolji je partner kojeg mogu imati. Pokupim je i idemo kupiti sve što nam treba za dekoriranje.
:: Što ona misli o dizajniranju?
Njoj je to super. Uvijek mi ubacuje u kolica ono što joj se sviđa. Ponekad se nađe i nekoliko stvari koje meni ne bi pale na pamet, a stvarno su dobre. Ona nudi neku drugu perspektivu.
:: Koji je najzahtjevniji projekt na kojem ste radili?
Trenutačno renoviram kamenu kuću u Istri i mislim da je to najzahtjevniji projekt do sada. Sa zidovima i stropovima od trske rad na kući pravi je izazov. No, intervencijom u arhitekturi, eksterijeru i interijeru bit će moderan ukras prirodnog šarma romantičnog morskog gradića. Bit će to projekt koji najljepše priča moju priču.
