Kao što smo već najavili, tvrtka Wienerberger raspisala je, sad već tradicionalni, natječaj za nagradu “Brick Award” za zgrade rađene od opeke. Povod je to za razgovor s lanjskim dobitnikom, arhitektom Andrijom Rusanom. Dakako, logično je pitanje kako je ta nagrada utjecala na daljnji rad cijenjenog arhitekta.
– Dodala mi je jedan mali plus u očima mojih investitora. Za Wienerbergerovu nagradu konkurirale su stotine projekata iz cijeloga svijeta i moja obitelj se iznimno ponosi što sam je dobio.
Koliko sudjelovanje u takvim natjecanjima može pomoći mladim arhitektima i koje biste im savjete dali?
- Sudjelovanje u takvim natjecanjima samo je jedan kamenčić u nizu svega što bi moglo pomoći arhitektu u preispitivanju samoga sebe, u promociji vlastita rada, ali i svoje zemlje. Primjerice, jedan finski arhitekt sa svojim nagradama promiče finsku arhitekturu u cjelini, a ne samo sebe. Iza toga stoji i finska država. Treba raditi, poštovati druge, a onda će doći uspjeh, koji se očituje u zadovoljstvu time što radite. “Brick Award” u tome svakako može pomoći.
Kako je došlo do suradnje na projektu Lumenart, koji je dobio tu prestižnu nagradu?
- Lumenart je poslovna zgrada za mog prijatelja Deana Skiru, svjetski poznatog oblikovatelja svjetla koji radi samostalno i surađuje s drugim arhitektima na dizajniranju svjetla i za domaću i za međunarodnu publiku. Zamolio me da mu napravim skice za kuću, koje su mu se dopale. Nakon razmatranja različitih opcija, nastala je i skica za ovu kuću, koja je uz nagradu “Brick Award” dobila i druge nagrade, primjerice veliku talijansku međunarodnu nagradu “Dedalo Minosse”.
Što mislite, što je presudilo u tome da je žiri odabrao upravo vaš projekt?
- Moram priznati da ne znam što je presudilo, budući da je u konkurenciji bilo lijepih projekata, na primjer onaj Álvara Size, dobitnika Pritzkerove nagrade. Uz takvu konkurenciju, jako je lijepo dobiti nagradu. Wienerberger je najveća svjetska kompanija za izradu opeka, a predsjednik žirija bio je Wang Shu, prvi Kinez koji je dobio Pritzkerovu nagradu, i stoga mogu biti izuzetno ponosan da su mi baš oni dali nagradu.
Što vas inspirira u radu?
- Izuzetno me potiče povjerenje investitora. Tada je inspiracija nevjerojatna pa mi se zna dogoditi da sanjam projekt, probudim se ujutro, sjednem za stol i uskoro je projekt definiran. Ponekad me inspiriraju i putovanja, no uglavnom su to lijepe, normalne stvari. Primjerice, moja supruga Jasminka, također arhitektica, i ja sagradili smo u Zagorju rajsko mjesto za sebe koje nam je iznimno inspirativno.
Koje trendove u arhitekturi pratite i primjenjujete?
- Trudim se ne baviti trendovima, sigurno svjesno ne radim nikakve trendovske projekte i mislim da bi to bilo loše, no svi živimo u nekom vremenu, na nas utječu informacije koje primamo i sigurno se u mojem radu vidi što je rađeno prošle godine, a što prije 15 ili 30 godina, pa se stoga može reći da postoji i svojevrstan utjecaj trenda. Primjerice, početkom 21. stoljeća, kad je nastupio dekonstruktivizam, lomili smo plohe i primjenjivali neke postulate tog doba, no svjesno nastojim izbjeći trendove, iako je to teško. Poput trenutka kad po kiši hodate ulicom i nastojite izbjeći da vas auto zalije, a ipak ne uspijete. Treba raditi po svom nahođenju, slijediti svoje stvaralaštvo, no, naravno, biti skroman i svjestan postojanja utjecaja inspiracije.
Jedan ste od arhitekata koji rade punom parom, na čemu trenutačno radite?
- Ljetos je otvoren hotel Bellevue na Lošinju, prvi lošinjski hotel sa pet zvjezdica, s 35.000 kvadrata projektiranih i izvedenih u sedam mjeseci. Radimo i niz novih projekata na Lošinju, golfište na Cresu i nekoliko vila u drugim dijelovima Hrvatske. Izuzetno sam sretan što imam sjajnu ekipu u uredu, redom mlade, ambiciozne, marljive, talentirane i posvećene ljude.
>>'Izgubio se osjećaj za ljepotu kultivirane prirode, sve se želi popločati kamenom'
